{"id":11202,"date":"2022-01-14T14:16:21","date_gmt":"2022-01-14T13:16:21","guid":{"rendered":"https:\/\/journalift.org\/?p=11202"},"modified":"2022-01-14T14:16:23","modified_gmt":"2022-01-14T13:16:23","slug":"fact-checking-platforme-kao-izvori-za-novinare-kako-doci-do-neproblematicne-cinjenice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/journalift.org\/bhsc\/fact-checking-platforme-kao-izvori-za-novinare-kako-doci-do-neproblematicne-cinjenice\/","title":{"rendered":"Fact-checking platforme kao izvori za novinare: Kako do\u0107i do ‘neproblemati\u010dne’ \u010dinjenice"},"content":{"rendered":"\n

\u201ePredsjednik Barack Obama je ro\u0111en u Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama. Ta\u010dka\u201c, priznao je Donald Trump u pohodu na Bijelu ku\u0107u u kasno ljeto 2016. godine<\/a>. Godinama je tvrdio druga\u010dije, odnosno da je Obama ro\u0111en u Keniji, \u0161to bi imalo jasne posljedice, jer ameri\u010dki predsjednik mora biti ro\u0111en na tlu jedne od ameri\u010dkih saveznih dr\u017eava. Da nije bilo tako, oba bi se njegova mandata zasnovala na la\u017enoj pretpostavci. Na tome je Trump insistirao jako dugo, zapravo sve dok mu je trebalo u kampanji prepunoj fake news<\/em> koje su mu, na kraju, prili\u010dno pomogle da se domogne predsjedni\u010dke fotelje. <\/p>\n\n\n\n

La\u017e na kojoj je nastala tzv. birther theory raskrinkana je osam godina prije Trumpovog \u201eposipanja pepelom\u201c. Istinu su potvrdili novinari ameri\u010dkih redakcija, ali su te 2008. godine na njoj prili\u010dno predano radili i stru\u010dnjaci za provjeru i utvr\u0111ivanje \u010dinjenica s platformi za raskrinkavanje koje su tada jo\u0161 bile rijetke. Internet ni pribli\u017eno nije pru\u017eao mogu\u0107nosti kakve danas pru\u017ea, pa su se fact-checkers<\/em> s platforme PolitiFact<\/em> morali prili\u010dno potruditi da bi prona\u0161li Obamin rodni i vjen\u010dani list, voza\u010dku dozvolu, dokumente o vlasni\u0161tvu raznih nekretnina ili potvrde o neka\u017enjavanju\u2026 Godinu kasnije dobili su Pulitzerovu nagradu<\/a>, me\u0111u ostalim i za razotkrivanje la\u017ei na kojoj je le\u017eala birther theory<\/em>, no mnogo vi\u0161e za pra\u0107enje kampanje za izbore na kojima je prvi put pobijedio Obama i ispunjenje 514 obe\u0107anja koje je upravo on dao prije izbora. <\/p>\n\n\n\n

Obamin izbor usmjerio je svjetla reflektora na fact-checking<\/em> platforme, iako su neke od njih, u ovom, savremenom obliku (jer su pojedini mediji koji su dr\u017eali do svog ugleda imali posebne odjele za provjeru \u010dinjenica), postojale ve\u0107 godinama (prva platforma, FactCheck<\/em>, pokrenuta je 2003. godine<\/strong>). U tom prvom usponu bavile su se uglavnom provjerom istinitosti navoda politi\u010dara i ispunjenja njihovih predizbornih obe\u0107anja. No Trumpova kampanja i njegov ulazak u Bijelu ku\u0107u, kampanja za izlazak Velike Britanije iz Evropske unije (Brexit), ali i mnogi doga\u0111aji \u0161irom svijeta, doveli su do prave ekspanzije portala za raskrinkavanje koji se vi\u0161e nisu samo bavili vjerodostojno\u0161\u0107u politi\u010dkih poruka, nego i razotkrivanjem la\u017ei i manipulacija koje su se nalazile u korijenu fenomena fake news<\/em>, koji jeste i prije postojao no ovoga puta krila su mu dali portali i dru\u0161tvene mre\u017ee. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Disciplina provjeravanja kao temelj<\/h2>\n\n\n\n

Posla fact-checking<\/em> platformama nikad nije nedostajalo, jer su se svakodnevno suo\u010davali i suo\u010davaju se s la\u017eima u vijestima, dezinformacijama, pogre\u0161nim i zlonamjernim informacijama, spinovima i manipulacijama u svim oblicima. Pore\u0111enja radi, dvije godine prije Brexita i Trumpovog ulaska u Bijelu ku\u0107u, dakle 2014. godine, u svijetu su bile 44 takve platforme; njihov broj se 2016. popeo na 113; krajem 2021. ukupno ih je 349, dakle osam puta vi\u0161e<\/a> nego prije sedam godina, a najve\u0107i broj njih zapravo je nastao kao nezavisni ili projekt nevladinih organizacija.<\/p>\n\n\n\n

Bez obzira bili vezani uz nevladinu organizaciju, visoko\u0161kolsku ustanovu ili medijsku ku\u0107u, i fact-checkers<\/em> se, kao i novinari, bave onim \u0161to je su\u0161tinski smisao novinarstva, a to je, prema Billu Kovachu i Tomu Rosenstielu, disciplina provjeravanja. Izme\u0111u dvije profesije i dva pristupa, uz mnoge sli\u010dnosti, postoje i brojne razlike. Isto tako, fact-checkers<\/em> se uglavnom bave provjerom i utvr\u0111ivanjem, stavljanjem u odre\u0111eni kontekst i obja\u0161njavanjem onoga \u0161to novinari, a pogotovo \u201eanti-novinari\u201c<\/strong> (oni koji proizvode fake news<\/em> i bave se fake<\/em> novinarstvom; pojmovi: Tur\u010dilo i Buljuba\u0161i\u0107<\/a>) objavljuju<\/strong>; s druge strane, kad medijskim ku\u0107ama treba pouzdana, provjerena, vjerodostojna informacija svakako se mogu osloniti na fact-checking<\/em> platforme. <\/p>\n\n\n\n

Potpuno provjerena informacija, dobivena iz svih relevantnih izvora i rasvijetljena iz svakog aspekta, upravo je onakva kakvu donose fact-checkers<\/em>. Ona mo\u017ee biti i polazna osnova, va\u017ean izvor ili bitan segment neke nove pri\u010de, nekog novog istra\u017eivanja. Takva, kako je fact-checkers<\/em> nazivaju \u201eneproblemati\u010dna \u010dinjenica\u201c, mo\u017ee postati siguran temelj svakoj budu\u0107oj dobroj novinarskoj pri\u010di. I tu gre\u0161ke ne\u0107e biti.<\/p>\n\n\n\n

\"03<\/figure>\n\n\n\n

Zaboravljeno pravilo ‘provjeri, pa objavi’<\/h2>\n\n\n\n

Novinari informacije provjeravaju prije objave; fact-checkers<\/em> poslije objave. Novinari informacije obra\u0111uju i prenose; fact-checkers<\/em> analiziraju njihovu istinitost i ta\u010dnost.<\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n

Tako bi se pojednostavljeno mogla objasniti razlika dviju profesija i onoga \u010dime se bave (ili bi se trebale baviti). No, nije sve tako crno-bijelo. <\/p>\n\n\n\n

Nenamjerna gre\u0161ka uvijek je mogu\u0107a i treba je uva\u017eiti i oprostiti ako se dogodi, no kad se namjerno plasiraju problemati\u010dni i manipulativni sadr\u017eaji koji u svojoj osnovi imaju la\u017e \u2013 oprosta ne smije biti. I takvi se zaslu\u017eeno trebaju na\u0107i na \u201estupu srama\u201c (u raznim oblicima i pod raznim nazivima) koji ima gotovo svaka fact-checking<\/em> platforma. Time se i publici stavlja do znanja koji se mediji bave ne\u010dasnim poslovima i kojima ne treba ukazati povjerenje, niti minimum vremena i pa\u017enje, a koje su redakcije provjerene, pouzdane i dr\u017ee se profesionalnih i eti\u010dkih na\u010dela u radu. <\/p>\n\n\n\n

Savremeno novinarstvo je, na \u017ealost, svakog dana suo\u010deno s istim apelom za \u201evra\u0107anje korijenima\u201c, odnosno kori\u0161tenjem temeljnog principa profesije koji se ogleda u jasnoj formuli \u2013 \u201eprovjeri, pa objavi\u201c. No, mnogi rade suprotno, po modelu \u201eobjavi, pa provjeri\u201c. Stoga je jo\u0161 va\u017enija uloga fact-checkers<\/em> koji \u0107e to objavljeno provjeravati i time pridonijeti da medijska scena, ali i novinarstvo budu mnogo bolji nego \u0161to danas jesu. <\/p>\n\n\n\n

Nema razloga sumnjati u profesionalnost, savjesnost i etiku fact-checking<\/em> platformi, \u010dime one mogu biti (i jesu) pouzdan izvor i korisnicima, a posebno novinarima u redakcijama koje nemaju dovoljno vremena provjeravati ba\u0161 svaku \u010dinjenicu (kako je i re\u010deno: gre\u0161ka i propust, pogotovo oni nenamjerni, uvijek su mogu\u0107i \u2013 i oprostivi). Upravo je vrijeme, odnosno nedostatak vremena, klju\u010dno opravdanje i \u010dest ograni\u010davaju\u0107i faktor u djelovanju medijskih profesionalaca. No, bolje je zakasniti, ali donijeti kvalitetnu informaciju, nego biti prvi i pogrije\u0161iti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"04<\/figure>\n\n\n\n

Koristan posao za zajednicu <\/h2>\n\n\n\n

Svaka profesija ima svoje kodekse djelovanja i pona\u0161anja, zapravo pravila kojih se mora pridr\u017eavati. Tako je i s fact-checkers<\/em>. Na prvom mjestu su im nepristrasnost i pravednost u radu na na\u010din da se svaka informacija provjerava na isti na\u010din, odnosno bez obzira od koga dolazi. Jasno ukazuju na izvore na koje se pozivaju kako bi i sam \u010ditalac mogao po\u0107i nekim tragom. Uz precizno navedenu metodologiju po kojoj rade, vidljivi su i organizacija, ali i na\u010din finansiranja. I ono \u0161to je tako\u0111er vrlo va\u017eno sve \u0161to objave do detalja objasne, otvoreni su za ispravke, a sve kako bi publici dali potpuno ta\u010dnu i istinitu informaciju. <\/p>\n\n\n\n

Prema Mariji Slijep\u010devi\u0107, profesorici na zagreba\u010dkom <\/a>Sveu\u010dili\u0161tu<\/a> VERN’<\/a>, iz ozbiljnosti i pristupa vidljiva je \u201eintencija [fact-checking<\/em>] organizacija diljem svijeta da budu korektiv u principu djelovanja medija, koji su \u010desto diskutabilni u podru\u010dju transparentnosti vlastitog poslovanja, finansiranja i vlasni\u0161tva\u201c. Poziva se i na Reutersov izvje\u0161taj \u201eThe Rise of Fact-Checking Sites in Europe\u201c u kojem se navodi kako su \u201enezavisni servisi za provjeru informacija nova demokratska institucija s pohvalnim ciljem promovisanja istine u politi\u010dkom diskursu\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Definitivno rade koristan posao za zajednicu, no doseg fact-checking<\/em> platformi na internetu jo\u0161 uvijek je prili\u010dno mali u odnosu na mnoge druge portale, jer \u0107e publika \u010de\u0161\u0107e stremiti trivijalnim sadr\u017eajima i lak\u0161em \u0161tivu, nego se \u201ezamarati\u201c onim ozbiljnim, studioznim, dugim formama koje donose raskrinkanu la\u017e (tako je i s istra\u017eiva\u010dkim novinarstvom, uostalom). <\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n

Novinarstvu bi, op\u0107enito, mnogo vi\u0161e koristilo da opet postane \u201edosadno\u201c, odnosno da se vrati svojim korijenima i stalno se dr\u017ei provjeravanja koje mora te\u0107i paralelno s prikupljanjem informacija. Bez obzira \u0161to nije jednostavno boriti se s velikom koli\u010dinom informacija, stalnim nametanjem tempa u redakciji, ali i izvan nje, pogotovo kad sti\u017ee od konkurencije. Bez obzira na sve te\u0161ko\u0107e, nu\u017eno je provjeravati prije objave, dr\u017eati se profesionalnih standarda jer od njih zavisi i ugled ku\u0107e u kojoj rade, ali i povjerenje publike koja njihov rad prati. Bez obzira \u0161to imaju u podsvijesti da postoji netko ko \u0107e \u201epospremiti nered\u201c iza njih, na to se ne treba oslanjati jer vjerovatno nije nimalo ugodno kad ti tekst ili prilog \u201eseciraju\u201c i utvrde propuste, neta\u010dnosti, neistine, o\u010dite manipulacije. <\/p>\n\n\n\n

\"05<\/figure>\n\n\n\n

\u0160ta novinari trebaju imati na umu?<\/h2>\n\n\n\n

Ne postoji jednostavna formula, niti recept kako neku informaciju pretvoriti, uz sve druge prate\u0107e elemente i neophodne radnje, u odre\u0111eni medijski sadr\u017eaj prilago\u0111en platformi na kojoj novinari objavljuju svoje radove. Isto tako, ni put prema potpuno \u201eneproblemati\u010dnoj \u010dinjenici\u201c nije tako lagan, jer se na njemu nalazi jako puno prepreka. Kako ih novinari mogu zaobi\u0107i? <\/p>\n\n\n\n

Prije svega, trebaju imati autenti\u010dne, pouzdane i vjerodostojne izvore, ali i iskrene informatore. Svaki izvor i\/ili informator stvara problem novinaru ili redakciji ako im pristupa \u201es figom u d\u017eepu\u201c, odnosno ima skrivene namjere ili ne\u0161to krije, odnosno zataji, ako je pristran ili ima konkretne motive, ako zahtijeva anonimnost i za to nema utemeljenje… Ako pri\u010da ve\u0107 u startu krene pogre\u0161no, ne mo\u017ee druga\u010dije ni zavr\u0161iti nego kao analiza fact-checkera<\/em>. Stoga je va\u017eno:<\/p>\n\n\n\n