Nesvjesni broja djece i adolescenata koji pate od razli\u010ditih vrsta problema mentalnog zdravlja, zdravstveni sistemi nekih zemalja zapadnog Balkana ne posjeduju dovoljno specijalizovanu i kvalitetnu njegu za mlade \u2013 koja je od klju\u010dnog zna\u010daja za lije\u010denje u ranim godinama. Usljed neutvr\u0111enih i nelije\u010denih stanja, mladi se prepu\u0161taju tra\u017eenju alternativa, pod uslovom da ih mogu priu\u0161titi, daleko od dr\u017eavnih bolnica.<\/span><\/i><\/p><\/p>\n\n Duboko sumnjaju\u0107i u kvalitet njege koja se pru\u017ea u javnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori, osamnaestogodi\u0161nja Ana pri\u010da kako je njena borba po\u010dela godinama unazad.
\n<\/p>\n\n \u201ePrve simptome primijetila sam kad mi je bilo osam ili devet godina. Stalno sam bila tu\u017ena i nervozna, i vi\u0161e nego \u0161to je to uobi\u010dajeno za taj uzrast. Sa 13 godina stvari su postale ozbiljnije, po\u010dela sam da pokazujem jasne simptome depresije i anksioznosti, ali nisam ni pomi\u0161ljala da zatra\u017eim pomo\u0107. Kad sam krenula u srednju \u0161kolu, trudila sam se da ne razmi\u0161ljam o svojim psihi\u010dkim problemima, ali to je, naravno, neizbje\u017eno. Depresija se samo pogor\u0161avala. Sa 16 godina, po\u010dela sam da konzumiram alkohol, a nedugo zatim sam po\u010dela da se samopovre\u0111ujem, a javljale su mi se i vizuelne i zvu\u010dne halucinacije. Sa 18 godina odlu\u010dila sam da odem privatno kod psihijatra i dijagnostikovani su mi grani\u010dni poreme\u0107aj li\u010dnosti i \u0161izofrenija\u201c, ka\u017ee Ana.<\/p>\n\n U strahu od stigme koja u Crnoj Gori okru\u017euje probleme mentalnog zdravlja, nakon dijagnoze je poku\u0161ala da problem sakrije od okoline, pa i od svoje majke. Kako nije mogla da priu\u0161ti lijekove i lije\u010denje, sje\u0107a se da joj je na kraju sve ispri\u010dala. Nakon \u0161to je shvatila da skromna alimentacija koju je pla\u0107ao Anin otac ne mo\u017ee da pokrije sve ra\u010dune, ova srednjo\u0161kolka na\u0161la je posao koji bi joj omogu\u0107io da pla\u0107a seanse i lijekove. Obja\u0161njavaju\u0107i kako nije \u017eeljela da koristi usluge javne zdravstvene za\u0161tite zbog nepovjerenja u za\u0161titu podataka o svom slu\u010daju, rekla je da se pla\u0161ila da \u0107e se vijest o njenoj dijagnozi brzo pro\u0161iriti i ugroziti njene \u0161anse za zaposlenje u malom konzervativnom gradu u kojem \u017eivi.<\/p>\n\n Za dvadesetdvogodi\u0161nju Erisu iz Albanije sli\u010dna borba otpo\u010dela je kada je bila na samom po\u010detku studija. Shvatila je da ju je obuzeo osje\u0107aj koji ju je u potpunosti zatvorio i koji se ne mo\u017ee objasniti. Nije to bio fizi\u010dki bol, prisjetila se, ve\u0107 osje\u0107aj usamljenosti i izolovanosti.
\n<\/p>\n\n \u201eBila sam veoma svjesna da ono kroz \u0161ta sam prolazila nije bilo normalno i zdravo, ali nisam bila u stanju da na\u0111em rje\u0161enje. Prihvatila sam \u010dinjenicu da imam problema s mentalnim zdravljem iako zbog toga \u010desto osje\u0107am da sam \u017ertva. Pro\u0161le su tri godine od pojave ozbiljnih znakova depresije i anksioznosti\u201d, ka\u017ee Erisa, koja je sada studentkinja pete godine medicine u Tirani.
\n<\/p>\n\n Poput Ane, Erisa je odlu\u010dila da potra\u017ei pomo\u0107 privatnog psihologa, \u010dije je usluge platila iz svog ograni\u010denog studentskog bud\u017eeta. Za sad poku\u0161ava da se izbori sa ovim finansijskim izdatkom, sve dok njeni roditelji ne znaju da je na takvom tretmanu.
\n<\/p>\n\n \u201eMoji roditelji nisu upoznati s mojim problemima s mentalnim zdravljem i moram sama da se snalazim sa svojim mjese\u010dnim bud\u017eetom. Generalno, odlasci kod psihologa su veoma skupi, jer na seanse morate odlaziti najmanje 3\u20134 puta mjese\u010dno kad je potrebno, a to zna biti mnogo\u201c, napominje ona, dodaju\u0107i da sve krije od porodice, zbog njihove nezavidne finansijske situacije, ali i zbog toga \u0161to je zabrinuta da oni ne bi na pravi na\u010din razumjeli njen problem.
\n<\/p>\n\n Prema podacima <\/span>Svjetske zdravstvene organizacije (SZO)<\/span><\/a>, izme\u0111u 3 i 12 procenata mladih pati od ozbiljnog mentalnog poreme\u0107aja. \u010cinjenica da se gotovo polovina svih psihi\u010dkih bolesti javlja do \u010detrnaeste godine \u017eivota, a tri \u010detvrtine do sredine dvadesetih godina, govori o va\u017enosti pravovremenog lije\u010denja.<\/span><\/p><\/p>\n\n Depresija, anksioznost i poreme\u0107aji pona\u0161anja me\u0111u vode\u0107im su uzrocima bolesti i onesposobljenosti me\u0111u adolescentima, navodi SZO, dok se posljedice neuspjeha u rje\u0161avanju problema mentalnog zdravlja adolescenata prote\u017eu na odraslo \u017eivotno doba, naru\u0161avaju\u0107i i fizi\u010dko i mentalno zdravlje i ograni\u010davaju\u0107i mogu\u0107nosti za vo\u0111enje ispunjenog \u017eivota u tom dobu.
\n<\/p>\n\n Trenutno u Crnoj Gori ne postoje procjene o tome koliko mladih pati od mentalnih poreme\u0107aja. Op\u0161ti nedostatak istra\u017eivanja u oblasti mentalnog zdravlja upravo je jedan od problema na koji upozorava i \u201e<\/span>Nacionalna strategija za\u0161tite i unapre\u0111enja mentalnog zdravlja 2019\u20132023<\/span><\/a>\u201c. <\/span>Brojni pacijenti pate u ti\u0161ini i tajno od najranijih godina \u017eivota<\/span><\/a> jer ne postoji specijalizovana ustanova koja se bavi lije\u010denjem psihi\u010dkih poreme\u0107aja kod djece.<\/span><\/p><\/p>\n\nPacijenti pate u ti\u0161ini<\/h2>\n\n