{"id":3344,"date":"2021-04-29T07:48:02","date_gmt":"2021-04-29T05:48:02","guid":{"rendered":"https:\/\/journalift.org\/sponzorisani-sadrzaj-gdje-je-granica\/"},"modified":"2021-08-23T14:55:38","modified_gmt":"2021-08-23T12:55:38","slug":"sponzorisani-sadrzaj-gdje-je-granica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/journalift.org\/bhsc\/sponzorisani-sadrzaj-gdje-je-granica\/","title":{"rendered":"Sponzorisani sadr\u017eaj \u2013 gdje je granica?"},"content":{"rendered":"\n
Decenijama unazad jedno od glavnih pravila u radu medija bilo je da oni koji kreiraju sadr\u017eaj i oni koji razmi\u0161ljaju kako da ga unov\u010de ne smiju da sjede u istoj kancelariji.<\/p>\n\n\n\n
U jednoj od <\/span>Last Week Tonight<\/span><\/i><\/a> epizoda, britanski novinar D\u017eon Oliver uporedio je podjelu novinarstva i marketinga sa podjelom izme\u0111u dr\u017eave i crkve. Ova granica je osnov na kojem se temelje moderna demokratska dru\u0161tva. Na\u017ealost, naveo je Oliver, granica izme\u0111u ure\u0111iva\u010dkog sadr\u017eaja i medijskog ogla\u0161avanja postaje sve tanja i tanja.<\/span><\/p>\n\n\n\n Novinarstvo je potraga za istinom, objektivno i uravnote\u017eeno predstavljanje realnosti<\/strong>. Ipak, kada po\u010dnemo da razmi\u0161ljamo o sponzorisanim sadr\u017eajima, motivi se mijenjaju i fokus je odjednom usmjeren na profit, a ne na objektivno informisanje publike. Jednostavno, kada uzmemo u obzir samo jednu stranu, samo kompaniju koja nam je naru\u010dila tekst i reklamiramo i hvalimo njene proizvode, aktivnosti i ciljeve, vi\u0161e ne mo\u017eemo govoriti o objektivnosti i novinarskoj profesionalnosti.<\/p>\n\n\n\n Prije samo 15-ak godina, novine su bile ozbiljno profitabilni posao. Velike multinacionalne korporacije vodile su ratove kako bi zauzele \u0161to ve\u0107i dio tr\u017ei\u0161ta i imale vode\u0107e dnevne novine i glavna novinarska pera. Takav je bio slu\u010daj sa austrijskom korporacijom <\/span>VAC<\/span><\/a> koja je na po\u010detku novog milenijuma, izme\u0111u ostalog, posjedovala sve ve\u0107e \u0161tampane medije u Ma\u0111arskoj, Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji. Odluka VAC-a da se povu\u010de, prvo iz Srbije u 2010. godini, a onda iz Makedonije, bila je signal da se ne\u0161to doga\u0111a. Rijetko ko je na Balkanu na vrijeme protuma\u010dio taj signal i malo ko je po\u010deo da razmi\u0161lja o odgovaraju\u0107oj poslovnoj strategiji koju je novo doba nagovje\u0161tavalo.<\/span><\/p>\n\n\n\n Zbog nedostatka vizije i odgovaraju\u0107e strategije, tranzicija u medijskom poslu sa \u0161tampe na Internet, nije se odvijala najuspje\u0161nije. Kao \u0161to je zaklju\u010dio Nicolas Kayser-Bril u svom tekstu <\/span>Mediji i Internet: Istorija neuspjeha \u2013 onlajn novinarstvo<\/span><\/i><\/a>, tradicionalni mediji su dva puta izgubili bitku sa digitalnim medijima. Prvo, izgubili su oglase, koje su u cjelosti preuzele nove, specijalizovane veb stranice, a zatim su izgubili i publiku, \u010diju su pa\u017enju sve vi\u0161e osvajali Google i Facebook. Dio njih je bankrotirao, a dio poku\u0161avao nekako da pre\u017eivi u ogromnom onlajn prostoru.<\/span><\/p>\n\n\n\n Na tr\u017ei\u0161tu se pojavilo previ\u0161e novih portala koji su kreirali (ili, bolje re\u010deno, po\u010deli prepisivati) vijesti i sa minimalnim resursima postali konkurencija velikim redakcijama koje su tek po\u010dele da mobili\u0161u svoje glomazne redakcije i da ih usmeravaju onlajn.<\/p>\n\n\n\nJe li zaista toliko jednostavno?<\/b><\/h2>\n\n\n\n