\u201ekreira viziju budu\u0107nosti i razvija potrebne ciljeve, resurse i procedure kako bi ostvario tu viziju\u201d<\/em>. Formalni rezultat biznis planiranja je biznis plan, koji najjednostavnije mo\u017eemo opisati kao sveobuhvatni dokument koji pokriva najzna\u010dajnija podru\u010dja jednog biznisa, i najzna\u010dajnije kriti\u010dno-kontrolne ta\u010dke za period od optimalno 18 mjeseci, i nikako du\u017ei od tri godine.<\/p>\n\n\n\nNo, osnovna dilema kada govorimo o biznis planiranju zapravo nije pitanje planirati ili ne, ve\u0107 pitanje formalnosti tog planiranja.<\/p>\n\n\n\n
Pod formalno\u0161\u0107u se u ovom procesu ne podrazumijeva nu\u017eno formalni red koraka koji bi planer trebao pro\u0107i, nego pisani karakter, odnosno forma plana. Naime, svaki poslovni poduhvat, podrazumijeva barem minimalno planiranje, mo\u017eda samo u glavi onoga ko stoji iza tog poduhvata, i koje mo\u017ee ali i ne mora biti predo\u010deno u nekom pisanom obliku. Dakle, osnovna dilema se mo\u017ee svesti na pitanje koliko je va\u017eno da biznis plan ima pisani oblik.<\/strong><\/p>\n\n\n\nIstra\u017eivanje 220 biznisa sa liste \u201cInc. 500<\/em>\u201d iz 1985. godine je otkrilo da njih 51% nije imalo formalan biznis plan kada su startali. Od 49% koji su imali planove, 70% ih je kreiralo u najve\u0107oj mjeri samo da bi do\u0161li do prijeko potrebnog finansiranja. Osim toga, biznisi bez formalnih planova bili su profitabilniji. No, prema analizi iz 1989. godine, samo 28% ispitanika je imalo formalan biznis plan. U istovjetnoj studiji iz 2002. godine samo 40% osniva\u010da biznisa iz reda Inc. 500 <\/em>na pitanje da li su prije pokretanja imali napisan formalan biznis plan odgovorilo je potvrdno. \u0160tovi\u0161e, studija 116 novih preduze\u0107a pokrenutih od strane alumni-a Babson<\/em> College<\/em>-a dokazala je da nije bilo razlike u performansama izme\u0111u novih biznisa lansiranih sa pisanim biznis planom i onih koji ga nisu imali (barem ne u pismenoj formi).<\/p>\n\n\n\nOvakvi rezultati studija, u kombinaciji sa popularnim i zvu\u010dnim primjerima svjetski poznatih preduzetnika koji su izgradili vlastita poslovna carstva bez pisanog biznis plana \u010dest je argument onih koji ne vjeruju u vrijednost biznis planiranja<\/strong>. Sigurni smo da \u0107ete prepoznati ve\u0107inu ovih izuzetno uspje\u0161nih biznisa koji nisu imali formalan pisan biznis plan: Apple Inc.<\/em> je po\u010deo kao biznis koji je svoje proizvode nudio putem po\u0161tanskih narud\u017ebi, a vo\u0111en je iz gara\u017ee. Biznis planovi nisu razvijani sve dok inicijalni uspjesi nisu ohrabrili osniva\u010de da pro\u0161ire svoje operacije.<\/li>Fred Smith<\/em> iz Federal Express<\/em>-a (FedEx<\/em>) proveo je godine razvijaju\u0107i i rafiniraju\u0107i biznis plan. No, onda se implementacija pokazala nemogu\u0107om zato \u0161to je ameri\u010dka centralna banka, Federal Reserve<\/em> (Fed<\/em>) \u2013 primarni kupac na koga se planirao fokusirati \u2013 odlu\u010dila da odustane od saradnje. Do tada je Smith<\/em> ve\u0107 potro\u0161io milione na avione i ostala postrojenja i opremu. Morao se snalaziti kako bi prona\u0161ao alternativne na\u010dine kako bi ostvario svoju viziju prekono\u0107ne dostave po\u0161iljki.<\/li>Microsoft<\/em> je postao to \u0161to jeste, ne zbog nekakvih planiranih akcija, ve\u0107 zbog toga \u0161to je njegov vlasnik, Bill Gates<\/em>, uvidio neo\u010dekivanu priliku da razvije operativni sistem za IBM<\/em>-ov PC<\/em>.<\/li><\/ul>\n\n\n\nNaravno, ne treba ni napominjati koliko je oslanjanje na ovakve primjere u dokazivanju neke teze nedovoljno.<\/p>\n\n\n\n
Za razliku od brojnih studija koje su istra\u017eivale vrijednost biznis planiranja, uglavnom tretiraju\u0107i vrijednost biznis planiranja kroz prizmu ostvarenih performansi u post-start-up fazi mi \u0107emo se osvrnuti na istra\u017eivanje koje vrijednost biznis planiranja tretira kroz prizmu svrhe i okolnosti u kojima se ono koristi. Za razliku od studija koje se bave pitanjem \u201eDa li biznis planovi imaju pozitivan uticaj na performanse start-up kompanije?\u201c<\/em>, ova studija postavilja pitanje na ne\u0161to druga\u010diji na\u010din: \u201eU kojim poslovnim okolnostima i za koje profile poduhvata pisanje biznis plana ima najvi\u0161e (ili najmanje) efekta na performanse?\u201c<\/em>.<\/p>\n\n\n\nPrema ovoj studiji, pokreta\u010di novih poduhvata bez prethodnog iskustva zaposlenja, kao i oni koji dolaze iz podru\u010dja koja su manje preduzetni\u010dki orijentisana, imaju vi\u0161estruke koristi od biznis planiranja, posebno u odnosu na one sa kojima ovo nije slu\u010daj.<\/strong><\/p>\n\n\n\n <\/figure>\n\n\n\nEFEKTI BIZNIS PLANIRANJA<\/h2>\n\n\n\n Kako navodi Castrogiovanni<\/em> (1996.), osvr\u0107u\u0107i se na nekoliko razli\u010ditih studija (King<\/em>, 1983.; Pearce<\/em>, Freeman<\/em> & Robinson<\/em>, 1987.; Shrader<\/em>, Taylor<\/em> & Dalton<\/em>, 1984.), istra\u017eivanja na temu planiranja op\u0107enito pokazala su raznovrsne rezultate. Kako u svom \u010dlanku \u201cUpravljanje samim sobom\u201d navodi Drucker<\/em> (1999) \u201c\u2026 ima malo smisla \u2013 ako ga \u010dak uop\u0107e i ima \u2013 gledati predaleko u budu\u0107nost.\u201d<\/em> Po njemu, da bi neki plan ostao jasan i konkretan on uobi\u010dajeno mo\u017ee pokriti ne vi\u0161e od 18 mjeseci.<\/p>\n\n\n\nVe\u0107ina autora \u0107e se slo\u017eiti da planiranje mo\u017ee biti korisno, no, neki sugeri\u0161u da se koristi mogu razlikovati od konteksta do konteksta (Castrogiovanni<\/em>, 1996.). Prema Castrogiovanni<\/em>-u (1996.) planiranje u fazi prije samog pokretanja poduhvata je od koristi u mjeri da poma\u017ee opstanak, odnosno pre\u017eivljavanje poduhvata.<\/p>\n\n\n\nBilo da je rije\u010d o pre\u017eivljavanju, o profitabilnosti ili o drugim ishodima, niti jedan od mogu\u0107ih ishoda nije direktan rezultat planiranja u fazi prije samog pokretanja poduhvata, ve\u0107 je uticaj planiranja na njih tranzitivan (Ramanujam<\/em> i Venkatraman<\/em>, 1987.; Ramanujam<\/em> et al., 1986.). Stoga se postavlja pitanje koji su direktni efekti planiranja i kako se oni dalje odra\u017eavaju na poslovne performanse poduhvata na njegovom samom po\u010detku. Castrogiovanni<\/em> (1996.) je vi\u0111enja razli\u010ditih autora kada su u pitanju direktne koristi od planiranja u fazi prije samog pokretanja poduhvata sistematizovao u tri kategorije:<\/p>\n\n\n\nsimbolizam<\/strong>, u smislu davanja legitimnosti ideji o novom preduze\u0107u, te unapre\u0111enju komunikacije sa razli\u010ditim eksternim stakeholder<\/em>-ima (posebno potencijalnim investitorima ili drugim finansijerima);<\/li>u\u010denje<\/strong>, u smislu da je planiranje samo po sebi metod u\u010denja \u2013 ovo je vjerovatno najva\u017enija korist od planiranja u ovoj fazi s obzirom na to da samo u\u010denje mo\u017ee uticati na pre\u017eivljavanje;<\/li>efikasnost<\/strong>, u smislu u\u0161teda kroz bolju koordinaciju uslijed komuniciranja planova \u010dlanovima nove poslovne organizacije, te provo\u0111enje manje vremena na razradi detalja koje se moglo adresirati prije samog pokretanja.<\/li><\/ol>\n\n\n\nCastrogiovanni<\/em> (1996.) je svoj model pro\u0161irio sa kontekstualnim faktorima koji uti\u010du na stepen kori\u0161tenja planiranja u pred-start-up fazi. Podijelio ih je u dvije kategorije, uslovi okru\u017eenja i uslovi osnivanja, sa\u010dinjene od tri, odnosno dva faktora, respektivno:<\/p>\n\n\n\nUslovi okru\u017eenja:Neizvjesnost okru\u017eenja, koja istovremeno stimulira planiranje kako bi se unaprijedilo znanje (efekat u\u010denja);<\/li> Dare\u017eljivost (izda\u0161nost) okru\u017eenja, u smislu (Castrogiovanni<\/em>, 1996.) \u201c\u2026 obilja potra\u017enje i drugih potrebnih resursa dostupnih novom biznisu\u201d<\/em>, odnosno (Castrogiovanni<\/em>, 1991.) \u201c\u2026 veli\u010dina prilike koju biznis nastoji iskoristiti\u201d<\/em> \u2013 izda\u0161nije okru\u017eenje smanjuje poticaj za planiranjem s obzirom da \u010dak i (Castrogiovanni<\/em>, 1996.) \u201c\u2026 lo\u0161e vo\u0111eni biznisi mogu biti u stanju da generi\u0161u profite uprkos svojoj nesposobnosti.\u201d<\/em><\/li>Zrelost industrije, koja odre\u0111uje prethodna dva faktora na na\u010din da industrije u povoju i zrele, fragmentirane industrije, kao dva generi\u010dka tipa industrija u kojima se mo\u017ee prona\u0107i najvi\u0161e malih biznisa (Mintzberg<\/em>, Quinn<\/em> i Voyer<\/em>, 1995.; Porter<\/em>, 1980.), imaju suprotnosmjerne karakteristike neizvjesnosti i izda\u0161nosti okru\u017eenja. Stoga se, uslovno govore\u0107i, mo\u017ee tvrditi da zrele, fragmentirane industrije imaju nizak nivo i neizvjesnosti i izda\u0161nosti okru\u017eenja, dok industrije u povoju obi\u010dno imaju visok nivo neizvjesnosti okru\u017eenja i visok nivo izda\u0161nosti okru\u017eenja (ili barem vi\u0161i od zrelih industrija).<\/li><\/ul><\/li><\/ul>\n\n\n\nUslovi osnivanja:Preduzetnikovo znanje iz biznisa, u smislu prethodnog preduzetni\u010dkog iskustva, smanjuje poticaje za planiranje s obzirom na to da ono:igra vrlo va\u017enu ulogu kada finansijeri i potencijalni investitori donose odluku o tome da li \u0107e obezbijediti sredstva ili ne,<\/li> umanjuje va\u017enost efekta u\u010denja jer je manje toga \u0161to je potrebno nau\u010diti,<\/li> umanjuje va\u017enost efekta efikasnosti jer osniva\u010d, posebno ako je rije\u010d o industriji u kojoj se ve\u0107 oku\u0161a(va)o, poznaje najefikasnije operativne procedure i procese koji \u0107e osigurati opstanak<\/li><\/ul><\/li> Osniva\u010deva kapitalna investicija, u smislu da su poticaji za planiranje manji kada je osniva\u010deva investicija ve\u0107a jer (1) nema potreba za efektom simbolizma s obzirom da se osniva\u010d ne obra\u0107a tre\u0107im stranama za sredstva, (2) nema potrebe za efektom proaktivnog u\u010denja (u ovom smislu shva\u0107eno kao u\u010denje prije \u010dinjenja) s obzirom da si zbog bogatstva vlastitih sredstava mo\u017ee priu\u0161titi gre\u0161ke i neefikasnosti u start-up periodu, te mu (3) vi\u0161ak likvidnih sredstava omogu\u0107ava da se prilagodi ukoliko do\u0111e do promjene okolnosti.<\/li><\/ul><\/li><\/ul>\n\n\n\n <\/figure>\n\n\n\nPISANJE BIZNIS PLANA: PUKA FORMALNOST ILI NEPROCJENJIVA PRILIKA ZA U\u010cENJE?<\/h2>\n\n\n\n Mo\u017ee se re\u0107i da je vrijednost biznis plana podcijenjena<\/strong>, tj. da je njegova uloga podcijenjena zbog toga \u0161to se njegova svrha vrlo \u010desto, posebno u glavama planera, identificira sa sredstvom za namicanje prijeko potrebnih (finansijskih) sredstava.<\/p>\n\n\n\nZaista, biznis plan se kreira obi\u010dno za potrebe pribavljanje kapitala kako bi se moglo investirati u stalna sredstva. Ovakav razlog, dalje, uglavnom zna\u010di da se biznis planiranju pristupa ozbiljno, vrlo \u010desto \u201epreozbiljno\u201c u smislu friziranja i uveli\u010davanja projekcija, te se, \u0161to je mo\u017eda jo\u0161 ve\u0107i problem, za ove potrebe anga\u017euju eksterni eksperti \u0161to dovodi do toga da se sam preduzetnik osje\u0107a manje obaveznim da se uklju\u010di u proces izrade biznis plana. Sve to je posljedica stava da je biznis plan ni\u0161ta drugo nego puka formalnost koju je potrebno zadovoljiti kako bi se uop\u0107e moglo pregovarati o prijeko potrebnim sredstvima. Naravno, to dalje dovodi do potrebe da se istaknu u prvi plan finansijske projekcije kako bi se potencijalnim investitorima ili finansijerima pokazalo i dokazalo da je predo\u010dena biznis ideja \u201esigurna oklada\u201c. Pri tom se manje pa\u017enje posve\u0107uje ostalim elementima biznis plana, na koje se me\u0111u preduzetnicima \u010desto gleda kao odve\u0107 \u0161kolskim. <\/p>\n\n\n\n
Mada biznis plan kao takav nesumnjivo ima ovu ulogu obezbje\u0111enja finansijski sredstava, svoditi biznis plan samo na ovo predstavlja krajnje neracionalan \u010din, ako ne s finansijskog aspekta, onda barem s aspekta vremena koje je potrebno utro\u0161iti za njegovu izradu. Naprotiv, proces pisanja biznis plana je \u201e… neprocjenjivo iskustvo, zbog toga \u0161to \u0107e natjerati preduzetnika da temeljito promisli o svom poslovnom konceptu na sistemati\u010dan na\u010din.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\nEfektivan biznis plan bi prvenstveno trebao biti alat namijenjen i koristan preduzetniku, kroz \u010diju izradu on ili ona dodatno u\u010di o biznisu koji namjerava pokrenuti i industriji u kojoj se namjerava takmi\u010diti.<\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n
Prema nekim studijama potrebno je izme\u0111u 200 i 300 radnih sati za pripremu efektivnog biznis plana. Drugi su, pak, ovo vrijeme izrazili u danima i izra\u010dunali da je za biznis plan potrebno 60 radnih dana. Koju god varijantu prihvatimo, jasno je da bez minimalno 30 dana intenzivnog rada nema ozbiljnog biznis plana.<\/strong><\/p>\n\n\n\nOvakav podatak djeluje prili\u010dno demotiviraju\u0107e za jednog preduzetnika da se upusti u dugotrajni i iscrpljuju\u0107i proces biznis planiranja. No, jedno je sigurno: na bilo \u010demu \u0161to radite 200 do 300 radnih sati, odnosno 60 radnih dana, nau\u010dit \u0107ete izuzetno mnogo, i ne samo to: va\u0161 um \u0107e biti trajno promijenjen novim informacijama<\/strong> do kojih ste do\u0161li u tom te\u0161kom procesu biznis planiranja i vi \u0107ete neupitno biti spremniji uhvatiti se u ko\u0161tac sa svim potencijalnim izazovima<\/strong> koje nosi va\u0161 novi biznis.<\/p>\n\n\n\nIpak, sve navedeno u kombinaciji sa pri\u010dama preduzetnika koji su ostvarili poslovni uspjeh bez prethodno napisanog biznis plana, dovodi do toga da neki preduzetnici u vlastitoj glavi devalviraju vrijednost plana i odlu\u010duju se za jednu od dvije opcije:<\/p>\n\n\n\n
oku\u0161ati se bez biznis plana, ili<\/li> odlu\u010diti se ipak za izradu biznis plana, ali onog koji \u0107e zapravo naru\u010diti, a u samom procesu samo povremeno u\u010destvovati i eventualno ga nadzirati.<\/li><\/ul>\n\n\n\nI nema sumnje da i to mo\u017ee polu\u010diti neki uspjeh. Kao i katastrofalan neuspjeh. Kako smo spomenuli na po\u010detku, \u201c\u2026 planiranje je pripremanje za ono \u0161to je neizbje\u017eno, preduhitrivanje onoga \u0161to je ne\u017eeljeno i kontrolisanje onoga \u0161to se mo\u017ee kontrolisati\u201d<\/em> . Zato je put planiranja, ma koliko ne garantovao ni\u0161ta, ipak sigurniji i bolji.<\/p>\n\n\n\n <\/figure>\n\n\n\nUMJESTO KLASICNOG ZAKLJUCKA NEKOLIKO VA\u017dNIH LEKCIJA<\/h2>\n\n\n\n Rije\u010d \u201ezaklju\u010dak\u201c upu\u0107uje na okon\u010danje ne\u010dega a mi definitivno nismo ti \u201esretnici\u201c koji su jednim tekstom rije\u0161ili decenijsku dilemu. Prije da smo otvorili neke nove nego \u0161to smo zauvijek zatvorili novu. No, ne mo\u017ee se re\u0107i da nema prostora barem za neke lekcije koje nudi ovaj tekst.<\/p>\n\n\n\n
Prva od njih ka\u017ee da su efekti biznis planiranja raznorodni<\/strong>. Ne mo\u017ee se tvrditi da ono samo po sebi pozitivno uti\u010de na performanse poduhvata, pa ni puko pre\u017eivljavanje. No, zasigurno je da postoje uslovi i okolnosti u kojima je biznis planiranje jedini mogu\u0107 put. Ovo posebno u uslovima u kojima pokreta\u010d nema prethodnog iskustva u vo\u0111enju biznisa, ili dolazi iz sredine koja nije uobi\u010dajeno preduzetni\u010dka.<\/p>\n\n\n\nKada je ve\u0107 upu\u0107en na izradu biznis plana zato \u0161to nema vlastitih sredstava, te je biznis plan sredstvo dola\u017eenja do sredstava finansijera i\/ili investitora, vrijeme potrebno za ovaj poduhvat, nekih 200 do 300 sati prema, po\u017eeljno je maksimalno iskoristiti. To zna\u010di da bi preduzetnik, autor biznis plana, trebao \u0161to vi\u0161e stvari da preuzme na sebe, umjesto anga\u017eovanja eksternih konsulatanata.<\/p>\n\n\n\n
Ranije nagla\u0161avani faktor u\u010denja usputni je efekat svakog planiranja, pa tako i biznis planiranja. Vrijeme provedeno u izradi biznis plana, \u010dak i ako sam biznis plan ne polu\u010di direktne rezultate, zasigurno \u0107e pomo\u0107i preduzetniku da utvrdi svoju poziciju, napravi potrebne korekcije do kojih \u0107e sigurno do\u0107i, ili eventualno, na svoju korist, napusti poduhvat za koji je u ovom procesu zaklju\u010dio da nema izgleda. U tomu le\u017ei na\u0161a druga lekcija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Konvencionalna mudrost ka\u017ee da, ukoliko \u017eelimo da bude uspje\u0161an, prije pokretanja novog biznisa moramo da napi\u0161emo detaljan biznis plan. William Sahlman je u svom Harvard Business Review \u010dlanku iz 1997. godine dao prili\u010dno interesantan i istinit prikaz atmosfere koja okru\u017euje biznis plan(iranje): \u201cSude\u0107i prema svoj graji koja okru\u017euje poslovne planove, pomislili biste da su jedine […]<\/p>\n","protected":false},"author":30,"featured_media":7926,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"default","ast-site-content-layout":"","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"default","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[30,63],"tags":[465,464,466],"acf":[],"yoast_head":"\n
KOLIKA JE STVARNA VRIJEDNOST BIZNIS PLAN(IRANJ)A? - Journalift<\/title>\n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\t \n\t \n\t \n \n \n \n\t \n\t \n\t \n