Zašto je digitalna higijena danas važna poput lične?

Šta je prvo što uradite kad se probudite – umivanje, pranje zuba, čitanje poruka na telefonu i društvenim mrežama? Ako između tih radnji možete staviti znak jednakosti, upravo ste izjednačili digitalnu higijenu sa onom ličnom koju svakog jutra obavljate po automatizmu. A radite li to kada je u pitanju Vaša bezbednost na internetu?

Pretnje fizičkim napadom, silovanjem, ubistvom. Mizogini i rodno zasnovani komentari. Pogrdno komentarisanje njenog fizičkog izgleda ili porodičnog statusa. Plasiranje lažnih informacja kako bi joj reputacijabila uništena. To su poruke koje svakodnevno primaju novinarke u Srbiji. Svaka treća koja je učestvovala u istraživanju Nezavisnog udruženja novinara Srbije 2020. godine imala je takvo iskustvo. Da li bi taj broj mogao biti manji ukoliko povećamo digitalnu higijenu? Postoji li način da se zaštitimo?

Bojana Kostić i Andrej Petrovski iz SHARE fondacije specijalizovani su za pitanja digitalne bezbednosti, naročito bezbednosti novinara i novinarki u online sferi. Za Journalift pojašnjavaju koji sve oblici uznemiravanja na internetu postoje, kako na njih pravilno reagovati i umanjiti štetu, kako ih dokumentovati i zaštititi sebe.

Journalift: Kojim su tipovima digitalnog nasilja, odnosno online uznemiravanja, novinari, a naročito novinarke, najčešće izloženi?

SHARE: Online uznemiravanje i digitalno nasilje kao i svi njihovi oblici se teško mogu objasniti na jednostavan način. Reč je o skupu različitih taktika koje imaju za cilj da zastraše, diskredituju novinarke kao i da manipulišu javnost o njihovom radu, privatnom životu ili izgledu. Mnogo češće nego što je poznato, online nasilnici uspevaju da utišaju pojedine novinarke, utiču na način pisanja i da ih nateraju da se drugačije osećaju i ponašaju kako u javnosti tako i privatno.

Veoma česta forma nasilja, koja je retko prepoznata kao forma uznemiravanja, pa se zbog toga ponekad smatraju sastavnim delom novinarske profesije su uvrede i omalovažavanje koji se odnose na različite pogrdne reči i ponašanje na internetu koje imaju za cilj da degradiraju dostojanstvo, reputaciju i društveni položaj novinarke i novinarstva. Kada je reč o grupnom napadu, na jednoj ili više platformi istovremeno, tada uvreda prerasta u trolovanje ili flejmovanje koje ima za cilj da izmami odgovor novinarke, da je uveče u diskusiju u kojoj će nastaviti da je omalovažavaju i degradiraju. Postoje i manje eksplicitne forme online uznemiravanja koje se ne mogu podvesti pod jedno zajedničko ime, ali reč je o različitim oblicima online pritisaka na slobodu izražavanja ili lažnog optuživanja koji mogu dolaziti sa političkog vrha ili drugih centara moći i prelivati se u online prostor, ali i obratno. 

Ozbiljniji oblici napada su govor mržnje i online mizoginija.  Cilj takvih poruka i komentara je  degradacija i zastrašivanje kroz targetiranje fizičkog izgleda, načina života i korišćenje pozicija moći u društvu da se novinarka ponizi, a neretko se dešava da govor mržnje preraste u pretnje silovanjem ili ubistvom. Pojedini obrasci online ponašanja mogu se pretvoriti u online progranjanje, gde se pažljivo i sistematično prati  njeno ponašanje i kretanje online. Kao i u slučaju proganjanja, manipulacija ličnim podacima (doksovanje) je forma uznemiravanja koja je omogućena karakterističnom internet strukturom, gde se podaci u ovom slučaju namerno ostavljaju na platformama, na primer u sekcijama za komentare, kako bi se na taj način poslala jasna poruka novinarki da je posmatrana i uticalo na druge korisnike mreža da se uključe u ovu ili drugu vrstu napada. Za kraj, osvetnička pornografija je takođe vrsta uznemiravanja i diskreditacije, koja je pomalo trapavo nazvana, a zapravo se radi o kreiranju ili deljenju materijala seksualno eksplicitanog sadržaaj koji se distribura ili kreira bez saglasnosti novinarke.

Online uznemiravanje se retko zadrži na jednom obliku napada i često prelazi iz jednog u oblika u drugi. Ova polimorfnost izrazito otežava prepoznavanje ovog problema kao napada na ličnu bezbednost.

Pročitaj više o oblicima napada: 

Pogledaj još jedan online kurs na tu temu: 

Journalift: Ukratko opišite karakteristike svakog od tih tipova digitalnog nasilja – kako ga prepoznati?

SHARE: Online uznemiravanje je skriveno od javnosti i dešava iza ekrana, ali je zbog svojih različitih pojavnih oblika, konstantne inovativnosti napadača, kao i mogućnosti simultanog uznemiravanja na više platformi, sve teže odrediti opšte karakterstike napada. 

Kada govorimo o uvredi i omalovažavanju – u kontekstu novinarki – uglavnom se radi o verbalnim napadima, kroz reči, slike, mimove isl. – na profilima društvenih mreža ili u sekcijama za komentare. Cilj je degradacija dostojanstva i diskreditacija njenog novinarskog rada. Slično je i sa trolovanjem i flaming-om, pritiscima na slobodu izražavanja, lažnim optuživanjem koji se pored opšte poznatih online mesta (sekcije za komentare) pojavljuju na anonimnim online portalima koji su napravljeni uglavnom u svrhu diskreditacije, kao i u, na primer, YouTube video sadržijama pojedinih javnih ličnosti koje koriste ove platforme i veliki broj pratilaca, da se obračunaju sa novinarkama, ali i fakt-čekerkama. Na ovaj način, uvrede, trolovanje i drugi rasprostranjeni oblici diskreditacije šalju signale digitalnim nasilnicima da nastave sa zastrašivanjem i javnim linčom (tzv. asasinacija karaktera) kroz govor mržnje, online mizoginiju i pretnje

U ovakvoj atmosferi može se očekivati da se uznemiravanje prelije u offline prostor, ili da preraste u teže oblike online uznemiravanja koji eksplicitno utiču na njenu bezbednost, kako fizičku tako i psihičku. Naime, online proganjanje je ozbiljna vrsta nadgledanja koja u internet prostoru izrazito opasna, jer je gotovo nemoguće za novinarku da zna da je neko posmatra, ali je posmatrač kroz anonimne naloge, ili na primer, viber i whatsapp-a poruke, stavlja do znanja da je prisutan. S druge strane, ostavljajući lične podatke novinarke (matični broj, adresu, broj telefona, isl. – tzv. doksovanje) a posećenijim sadržajima kao što su komentari na Youtube kanalima, zatvorenim ili chat grupama ne samo da je njena bezbednost direktno ugrožena, nego je problem i u tome što je veoma ograničena mogućnost uklanjanja ovih podataka, isto kao i u slučaju osvetničke pornografije, koja je još opasnija, jer su njena privatnost i intima kroz ovaj vid napada postala deo javnog prostora. 

Sve ove oblike uznemiravanja treba smatrati podjednako opasnim.

Pročitaj više o oblicima napada: 

Journalift: Koje platforme napadači najčešće koriste?

SHARE: Zbog izrazite popularnosti Fejsbuka na prostorima Zapadnog Balkana pretpostavlja se da se veći deo napada dešava ili makar delimično preliva i prolazi kroz ovu platformu. Ali, pošto je reč o napadu, bolje reći napadima, koji imaju različite komponente, potrebno je razumeti na koje sve načine se društvene mreže i digitalne tehnologije koriste za uznemiravanje.

Prvo, napad može doći od čitaoca, poznanika, trola, anonimnih medija, botova, pa čak i prijatelja i (bivših) kolega i partnera, ali je gotovo po pravilu ideološki obojen različitim vrednosnim stavovima, kao i bezprizornošću. Drugo, napad može imati različite forme i biti kanalisan kroz različite medijume (blog, komentar, email, direktna poruka, slika, mim, post na društvenim mrežama, tekstualna poruka, ili video). Treće, napad se može desiti na pojedinačnom online prostoru, a može biti i simultano na više  kao što su društvene mreže (Facebook, Twitter,  Instagram, TikTok), ili na kanalima komunikacije kao što su Reddit. 4Chan, Discord, isl.  

Napadači se mogu pojavljivati sporadično kao trolovi ili nezadovoljni čitaoci koji na nasumično izabranim mestima (na primer u komentarima) ostavljaju svoje poruke – to se inače i naziva I generacija uznemiravanja. Kada veći broj anonimnih korisnika kao i individua pod ličnim imenom uključi u napad protiv jedne novinarke, reč je o grupnom napadu. Na kraju kada udružene, interesima povezane, grupe napadača targetiraju određenu novinarku ili čak novinarke koji su povezane samo činjenicom da su novinarke i da su žene, tada uznemiravanje prerasta u ideološki obračun gde je rodna pripadnost primarno koristi za postizanje cilja – zastrašivanje i degradaciju. 

Najzad, udruženi napadi koji dolaze iz različitih centara, najčešće orkestrirani, pa čak i planirani upereni ka grupama novinara i novinarki koji, na primer, pokrivaju slične teme ili rade u istoj redakciji su poznatija kao manipulacija velikih razmera, odnosno IV generacija uznemiravanja. 

Pročitaj više o ovoj temi:

Journalift: Da li je i kako moguće blokirati, odnosno izbrisati neželjene profile, komentare ili uznemirujući sadržaj?

SHARE: Često se savetuje novinarkama da se privremeno udalje sa društvenih mreža ili da proveravanje emailova i poruka ostave svojim bliskim prijateljima. Iako ove tehnike mogu da ublaže trenutne posledice i stres izazvan uznemiravanjem, jako je nezahvalno davati ovakve savete. Novinarke su možda i više od drugih korisnica društvenih mreža i digitalnih tehnologija zavisne od interneta, jer ne samo da kroz njih distribuiraju “informacije od javnog značaja”, već i komuniciraju sa svojim izvorima, skupljaju informacije, obavljaju intervjue, i održavaju kontakt s svojim čitaocima. Zbog svega ovoga novinarke su postepeno postale i javne ličnosti čiji je profesionalni i lični život pod lupom javnosti, baš kao što je i to slučaj sa drugim javnim ličnostima iz sveta politike i umetnosti. To je svakako i jedan od razloga zašto su ovi napadi učestali, ali podjednako i otežavaju mogućnost da se, oslanjajući se na mehanizme na društvenim mrežama i digitalnim tehnologijima uopšte, napad prevenira ili da prekine.

Ovo ne znači da su postojeći mehanizmi kao što obeležavanje uznemiravajućeg sadržaja, blokiranje, brisanja i sakrivanje komentara i drugi vrste prijavljivanje ovog sadržaja neefikasne. Postoje indicije da se na Facebooku i Instragramu direktni oblici pretnji, govora mržnje i uznemiravanja u određenoj meri uklanjaju nakon prijave, što uglavnom nije slučaj sa prijavljivanjem celih profila ili naloga. Nekada zbog toga ima više smisla prijaviti veći broj poruka od istog korsnika nego ceo profil, a i pomoć prijateljica i kolega slanjem prijava za blokiranje istog naloga može da pomogne. 

Ipak, ozbiljniji oblici napada kao što su online proganjanje, manipulacija ličnim podacima i kreiranje i deljenje seksualno eksplicitnog sadržaja bez saglasnosti novinarke (tzv. osvetnička pornografija) se teško mogu kontrolisati kroz postojeće mehanizme zaštite na društvenim mrežama, zbog čega  novinarke (kao i osobe koje pružaju podršku) treba da prijave nasilje policiji, kontinuirano koriste dostupne opcije na društvenim mrežama, ali i da dokumentuju napad tako što čuvaju i  beleže linkove, postove, sajtove i slično gde se nalazi ovaj uznemiravajući sadržaj. Ove dokaze je potrebno podneti kako policiji, tako i prikačiti uz prijavu na društvenim mrežama.                                         

Pročitaj više o mehanizmima na platformama:

Journalift: Kako ukloniti sporan sadržaj sa društvenih mreža? Da li su i u kojim situacijama administratori  obavezni da to iučine, ukoliko to targetirana osoba zatraži?

SHARE: U zavisnosti od online prostora na kome se nalazi uznemiravajući sadržaj ili sa kog uznemiravanje dolazi, postoje različitie, ali limitirane mogućnosti kako u pogledu same efikasnosti tako i u pogledu opcija za reagovanje. Ukoliko se uvrede i govor mržnje nalaze u sekcijama za komentare medijskih organizacija, u tom slučaju uglavnom će postojati ili dugme za prijavu ili forma koja se može ispuniti i zahtevati uklanjanje. Nakon prijema ove prijave, medij je u obavezi da reaguje i donese odluku o uklanjanju. Ukoliko do ovoga ipak ne dođe, uvek postoji mogućnost javnog “prozivanja”na njihovim nalozima na društvenim mrežama ili korišćenjem hashtag-a. Potrebno je razumeti da mediji imaju mogućnost da uklone uznemiravajući sadržaj kako iz svojih sekcija za komentare tako i sa društvenih mreža. Jedno ne isključuje drugo, ali je zbog toa potrebno navesti tačno određene naloge, sadržaje i materijale čije se uklanjanje zahteva.  

Postoje naravno i situacije kada nije uvek jasno da li je reč o uznemiravanju ili slobodi izražavanja, mada su ovi slučajevi izrazito retki kada je reč o digitalnom nasilju. Ipak, ako moderator odluči da zadrži sadržaj zbog toga što spada u spektar slobode izražavanja, potrebno je ukazati na sopstvene razloge i insistirati na uklanjanju, za šta postoji veća mogućnost kada je reč o sadržaju na medijskim profilima nego na društvenim mrežama. Društvene mreže  uglavnom sprovode automatsku detekciju sadržaja, pa se ljudsko biće o ovom procesu retko pojavljuje. 

Situacija je značajnije komplikovanija kada je cela redakcija ili grupa novinarki pod simulatanim napadom ili kada je reč o kompleksnim vrstama napada kao što je doksovanje, ili osvetnička pornografija. Tada su moderatori sadržaja u obavezi da uklone sadržaj pod pretnjom krivične odgovornosti. Direktno kontakiranje medija ili organizacija, firme isl. na čijoj stranici se nalazi ovakav sadržaj sa zahtevima za uklanjanje je obavezna mera zaštite. Društvene mreže su, za sada još spore i veoma retko efikasne, pa je zbog toga saradnja sa policijom neophodna kako bi se kroz njihove kanale saradnje sa društvenim mrežama pokušalo da se ukloni ovakav sadržaj. 

Pročitaj više o uklanjanju uznemiravajućeg sadržaja:

Journalift: Kako se zaštititi, odnosno postoji li način da se online uznemiravanje spreči?

SHARE: Novinarstvo u zemljama Zapadnog Balkana je rizičan posao po lični integritet i bezbednost novinara, pa je pitanje  kada će se napad desiti, a ne da li će! Dok god je situacija ovakva, potrebno je održavati kulturu bezbednosti, kako na ličnom nivou, tako i u redakcijama, ali asocijacijama i udruženjima, koja podrazumeva niz različitih aspekata. 

Prvo, fizička bezbednost i potpuni osecaćaj sigurnosti je preduslov za druge vrste bezbednosti. 

S tim je povezana i psihička bezbednost i i emotivna stabilnost koja za novinarke ima mnogo različitih nijansi i elemenata. Zbog toga je bitno odabrati opet samu onu vrstu “mentalnog treninga” koja će omogućiti novinarki da kada do napada dođe bude u stanju da ih prebrodi i sa njima se suoči, ako tako odluči. Nekada to znači pripremiti plan rizika, što znači imati spreman niz mogućih scenarija nakon objaljivanja teksta ili javnog nastupa. Ovaj plan uzima u obzir potencijalne napadače, oblike napada kao i reakcije kako novinarke, redakcije i kruga podrške, ali i policije ako je potrebna asistencija.  

Tokom samog napada, neke novinarke se osećaju bolje i zaštićenije ako se suprostave svojim napadačima, ali je i ignorisanje takođe dobra opcija. Nakon napada, zaštita podrazumeva praćenje svoga stanja i rad na onim aktivnostima i poslovima koji su u skladu sa stanjem i mogućnostima. Bez obzira na vrstu zaštite koju novinarka odabere, visok nivo digitalne higijene i digitalne bezbednosti je u svakom slučaju izuzetno značajan vid zaštite i deo je kulture bezbednosti kojoj treba težiti.

Ne postoji način da se napad spreči, ali postoje načini da se novinarka od njih zaštiti kako pre, tako tokom i posle napada. 

Pročitaj više o oblicima zaštite: 

Dodatni resursi: 
Kako si? 
Sistem zaštite novinara u Srbiji – dobra zamisao, ne tako dobra praksa https://journalift.org/bhsc/sistem-zastite-novinara-u-srbiji-dobra-zamisao-ne-tako-dobra-praksa/