Šta ima svaki novinar/ka u regionu Zapadnog Balkana? Teško pitanje, zar ne? Lakše je odgovoriti na pitanje šta je to što mnoge naše kolege/ice nemaju – pristojnu platu, slobodu, dobre uslove za rad, mogućnost napredovanja i obrazovanja, mogućnost eksperimentisanja, razumijevanje menadžera/ica i urednika/ca…
Ali ako razjasnimo pitanje - šta je zajedničko svim novinarima/kama, bez čega ne izlaze iz kuće? Tada će vjerovatno neko od vas odgovoriti - olovka, a neki - mobilni telefon. Iako je olovka jedan od osnovnih alata za naš rad, ipak, u vremenu u kojem živimo, neki od nas ne nose olovke, ali svako od nas nosi mobilni telefon, ili dva ili više njih.
Mobilni telefon je alat bez kojeg svoj posao ne mogu zamisliti ne samo naše najmlađe kolege/ice, već i iskusniji, stari novinarski "vukovi" koji imaju više od 60 godina.
Po tome se ne razlikujemo od novinara/ki iz visokorazvijenih zemalja. Međutim, poražavajuće je da većina naših kolega/ica u regionu Zapadnog Balkana koristi svoj telefon samo kao sredstvo za komunikaciju, za pisanje poruka, za ćaskanje sa prijateljima ili sagovornicima/cama, za praćenje društvenih mreža.
To je nešto što nas izdvaja od Zapada.
Za njih je "pametni telefon" alat za kreiranje sadržaja i digitalnog pripovijedanja, dok je za većinu novinara/ki na zapadnom Balkanu mobitel samo sredstvo komunikacije. Fotografisanje ili snimanje videa mobilnim telefonom češće je incident nego praksa za veliki dio medija.
Zašto je ovo pogrešna strategija? Evo šest razloga (možda i više) zašto ne biste trebali zanemariti mobilni telefon kao alat za kreiranje medijskog sadržaja – bilo da ste pojedinac/ka, onlajn redakcija s pet zaposlenih, nacionalni emiter ili privatni medij sa preko 100 zaposlenih.
Više mobilnih telefona nego stanovnika/ca
Prije nego što pređemo na dio u kojem govorimo o važnosti kreiranja sadržaja mobilnim telefonom, pokušat ćemo indirektno pokazati važnost mobilnog telefona u praćenju/konzumaciji vijesti u današnje vrijeme.
Da li ste znali da region Zapadnog Balkana ima više mobilnih telefona nego stanovnika/ca? Ne vjerujete, zar ne?
Podaci pokazuju da Albanija, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Bosna i Hercegovina ili pet zemalja zapadnog Balkana imaju više mobilnih veza nego stanovnika/ca. Srbija ima nešto manje mobilnih telefona nego stanovnika/ca.
Ove šest zemlje zapadnog Balkana imaju ukupno 19,5 miliona stanovnika/ca i preko 20 miliona mobilnih uređaja. To je razumljivo jer, iako dio građana/ki nema mobilne telefone, dobar dio njih ima više uređaja (broj/konekciju).
Ako se tome doda činjenica da većina onih koji imaju mobilne telefone koristi mobilni internet, onda je jasno da je mobilni telefon postao glavni alat putem kojeg stanovnici/ke Balkana prate vijesti.
To potvrđuje i Reuters Digital News Report 2021 koji kaže da u svijetu gotovo tri četvrtine (73%) građana/ki pristupa vijestima putem pametnog telefona, što je u odnosu na 2020. godinu povećanje sa 69%. Vjeruje se da je koronavirus uticao i na povećanje procenta konzumacije vijesti putem mobilnog telefona.
E sad, ako je mali ekran mobilnog telefona, a ne televizora, prozor u svijet vijesti, zašto onda ne koristiti mobilni telefon za kreiranje novinarskog sadržaja prilagođenog potrošnji (vijesti) putem mobilnog telefona. U smislu da su vijesti koje konzumiramo putem mobilnog telefona kreirane mobilnim telefonom. Da li vam ovo zvuči logično?
Eliminacija ograničenja o tome ko može ispričati priču
Bilo da se radi o štampanim medijima, o televiziji, radiju ili online medijima, danas svi oni mogu kreirati video sadržaj. I to bi trebali raditi. Ako to dosad niste učinili, počnite sutra jer će vam to omogućiti da ojačate svoj brend, (dovedete) novu publiku i novi način/format pripovijedanja.
Neshvatljivo je, na primjer, biti štampani medij sa web stranicom i profilima na društvenim mrežama, a proizvoditi samo dugačke tekstove i analize, tvrditi da je to dovoljno i očekivati da ćete preživjeti u narednim godinama.
Niko vas ne tjera da prestanete sa kvalitetnim novinarstvom. Samo naprijed, ali prihvatite druge oblike izražavanja, počnite s videom, promovirajte analize preko Facebooka i Instagrama, ne samo kao linkove, već prilagodite dio sadržaja u obliku videa kako biste svojim pričama dali novi, produženi život.
Neshvatljivo je kako online portali sa dva ili pet ili više zaposlenih troše svoje vrijeme i energiju na masovnu proizvodnju vijesti koje imaju gotovo svi drugi mediji, a to vrijeme ne iskoriste za kreiranje dvije-tri priče sedmično s mobilnim telefonom. Upravo ove priče će vas razlikovati od svih drugih medija i donijeti vam novu publiku.
To se odnosi i na velike medije, kao što su televizije koje imaju pet ili deset snimatelja/ki i duplo više reportera/ki. Zašto biste se samo oslonili na ove ljude da kreiraju video sadržaj, a ne koristili mobilne telefone za pričanje priča koje bi bile objavljene na društvenim mrežama?
Ako vi, uz snimatelje/ke, imate dodatnih 20 novinara u redakciji, onda su to ljudi koji potencijalno mogu snimiti i montirati video svojim mobilnim telefonom.
Ali i drugi zaposleni mogu praviti priče. Tretirajte sve zaposlene kao redakciju koja se sastoji od jedne osobe, omogućite im da pričaju priče. Time ćete ojačati i njihove i svoje potencijale.
Evo jednog praktičnog primjera iz regije. Besnik Ahmeti, koji radi za Radio Televiziju Kosovo (RTK), ali nije klasični novinar, jer ne piše priče, nedavno je u okviru treninga Thomson Media snimio i montirao priču „Mali Mesi iz Prištine“ sa svojim mobilnim telefonom.
Odjednom je i on pokazao svoj potencijal za pripovijedanje. Da je uspio, govori i podatak da je njegov prilog bio jedan od najgledanijih na društvenim mrežama RTK sa preko 140.000 pregleda i 2.300 lajkova samo na Fejsbuku. Nije loše, zar ne?
Imamo još jedan primjer iz Bosne i Hercegovine, iz Federalne novinske agencije (FENA). Harun Muminović radi prvenstveno kao snimatelj i fotograf, kao i video montažer. Ono što dosad nije bio je reporter. Kao neko ko ima istrenirano oko i zna kako da uhvati dobar kadar, nije imao priliku da radi na kompletnoj priči. Mobilno novinarstvo mu je to omogućilo i u okviru dva kursa koje je organizovala Thomson Media, samostalno je kreirao četiri priče. Njegova posljednja priča je "Formula 1 iz Bosne i Hercegovine", što je dokaz da ne samo novinari mogu biti dobri pripovjedači/ce u mediju.
Ovi primjeri su dokaz da treba ulagati u obuku svojih zaposlenika/ca. Dajte svima šansu. Niko neće biti ugrožen, ni snimatelji/ce ni video montažeri/ke neće ostati bez posla, niti će reporteri/ke biti osobe za sve. Čak ni najbolji mobilni novinari/ke ne mogu istovremeno biti najbolji novinari/ke i najbolji snimatelji/ce i najbolji video montažeri/ke, ali mogu biti dobri vizuelni pripovjedači/ce.
Na ovaj način, uvođenjem mobilnog novinarstva, vaši snimatelji/ce i montažeri/ke moći će se "opustiti" ili ćete ih koristiti za "ozbiljnije" teme, ozbiljnije snimanje ili montažu poput dokumentarnih filmova i slično.
Mobilno novinarstvo kao rezervna varijanta
Mobilno novinarstvo (MoJo) je u nekim redakcijama primarni način kreiranja novinarskih sadržaja, a u nekima je prihvaćeno kao dodatni način kreiranja priča. Takav je slučaj i sa britanskim BBC-jem, medijskom kućom koja je odavno prihvatila mobilno novinarstvo i redovno ga koristi za svoje sadržaje na društvenim mrežama. Zanimljivo je da su iskusniji novinari, a ne samo mladi, prihvatili mobilno novinarstvo i sami počeli stvarati priče.
Priče nekih reportera RTÉ, nacionalnog emitera Irske, snimljene i montirane mobilnim telefonom, prešle su državne granice i imaju veću gledanost nego tradicionalni TV program.
Sličnih primjera ima i na Balkanu. Crnogorski nacionalni servis RTCG je pomalo stidljivo krenuo sa mobilnim novinarstvom, ali ih je uspjeh nekih priča kolege Darka Bulatovića podstakao da odu korak dalje.
Priče snimljene mobilnim telefonom pojavljuju se na društvenim mrežama, ali i u televizijskim vijestima.
Zanimljiv je primjer kako je mobilno novinarstvo spasilo RTCG u nedavnoj situaciji. Početkom septembra ove godine redakcija RTCG planirala je direktan prenos iz cetinjskog manastira tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, nakon čega su uslijedile blokade i neredi, što je rezultiralo policijskom intervencijom.
Novinarsko vozilo i cijela ekipa potrebna za direktan prenos nisu mogli stići na mjesto događaja zbog blokada na putu. Bila je potrebna alternativa. Dobra odluka u tom trenutku je da je uprava televizije prepoznala mobilno novinarstvo kao jedino logično rješenje.
U naredna dva dana kolega Darko Bulatović je petnaestak puta realizirao direktan prenos, koristeći samo svoj mobilni telefon. Na taj način su jedan čovjek i njegov mobilni telefon zamijenili tim od deset i više ljudi. Osnovni cilj je postignut, a to je da građani dobiju pravovremenu informaciju i sliku mjesta. Može li ovo promijeniti vaše mišljenje?
Niski troškovi proizvodnje
Jedan od argumenata zašto biste trebali početi koristiti mobilno novinarstvo je cijena opreme. Iako bolji/kvalitetniji telefoni koštaju od 800 do 1.200 eura, posao se može obaviti i sa telefonom od 200 eura koji ima vrlo solidnu kameru koja snima video zapise visoke rezolucije.
Među potrebnom opremom su mikrofon (50-100 eura) i stativ ili gimbal stabilizator (50-150 eura). Ovaj minimum je dovoljan za početak, ali i za ozbiljniji rad.
Ako se tome dodaju i određene aplikacije za kvalitetnije snimanje i video montažu, koje koštaju oko 15 eura, platićete oko 500 do 1.000 eura za kompletnu opremu za mobilnog novinara/ku.
Cijena je daleko niža od bilo koje druge opreme za snimanje, bilo da se radi o televizijskoj kameri ili DSLR kameri.
Lagana, diskretna i neposredna oprema
Oprema za snimanje koja se koristi u mobilnom novinarstvu je lagana i može je nositi bilo ko, na bilo kom terenu. Može stati u mali ranac. Za snimanje ćete se pripremiti mobilnim telefonom mnogo brže nego bilo kojom drugom opremom i rjeđe ćete propustiti važne događaje koji se dešavaju pred vama.
Još jedna prednost je što je oprema diskretna.
Niz društvenih eksperimenata potvrđuje da se ljudi ne osjećaju ugroženo kada vide mobilni telefon pred očima i vjerovatnije će vam dati izjavu ako snimate mobitelom nego klasičnom kamerom, vjerovatno zato što mobitel koriste da snimaju sami sebe.
Za mnoge mobilni telefon ne izgleda strašno za razliku od televizijske kamere, na primjer. Uz mobilni telefon možete se lakše kretati kroz gomilu i snimati.
Još jedna prednost je što mobilni telefon može snimiti snimke koje je nezamislivo snimiti klasičnim fotoaparatom ili DSLR-om. Možete ga staviti u fioku, frižider, u uređaj, pričvrstiti na retrovizor u autu, itd.
Na primjer, Philip Bromwell iz RTÉ-a u priči "Kralj kafe" stavio je telefon u mlin za kafu i "uhvatio" okvir gdje se kafa prelijevala u sam mlin. Nemoguće je snimiti takav spektakularan snimak klasičnom kamerom.
Darko Bulatović sa RTCG takođe je uhvatio neke "nemoguće" kadrove u priči "Gorko-slatka magija" koju je napravio u okviru kursa "Mobilno novinarstvo" u Thomson Media. U jednom trenutku čokolada se prelije iznad mobilnog telefona i to je snimak koji je daleko teže snimiti drugom kamerom. Ilustracije radi, video ima preko 300.000 pregleda i najgledaniji je na svim platformama RTCG.
Kompletan uređaj za proizvodnju i dijeljenje priča
Mobilni telefon je alat pomoću kojeg možete snimati fotografije i uređivati ih, snimati i uređivati video i audio, pisati tekstove, ali i dijeliti ove gotove sadržaje na svim društvenim mrežama na kojima je vaš medij prisutan.
To znači da, bez obzira da li radite na podkastovima, video zapisima na društvenim mrežama, Instagram pričama ili slično, sve to možete učiniti s jednim uređajem. Dovoljni su mobilni telefon i internet, ništa drugo.
Ono što se može zaključiti je da je mobilni telefon demokratizovao kreiranje video sadržaja. Svako ga ima u džepu, ali ne koristi svako od nas njegov puni potencijal. Telefoni su naša stvarnost; oni su ovdje i ostaće ovdje.
"Pametni telefoni" postaju sve bolji, brži, moćniji i pametniji. Mi kao medijski djelatnici/ce trebamo donositi pametne odluke i prihvatiti ih kao ozbiljno sredstvo u svakodnevnom radu.
