U fokus grupi organizovanoj tokom prošle godine o upotrebi lokalnih medija, pored lokalnih televizija i radija, učesnici su više puta pominjali i lokalni portal kao izvor informacija. Naziv portala nije bilo teško upamtiti, jer je imenu grada bila dodata još samo riječ „press“. Na sastanku koji sam kasnije imao sa direktorom, shvatio sam da je riječ o porodičnom poslu, a da su zaposleni bili samo on i njegov otac. Nijedan nije završio bilo kakvu školu vezanu za novinarstvo. Oni nisu trčali za vijestima. Naprotiv, vijesti su pristizale kod njih i sve što je trebalo da se uradi je da se objave na portalu i na njihovoj Fejsbuk stranici. Ova posljednja je pokazivala da je broj njihovih pratilaca trostruko veći od broja pratilaca lokalne televizije koja je imala 16 zaposlenih.
Šta to čini da je ovakav portal više praćen nego televizija sa preko 20 godina iskustva?
Dvostruki standardi u pogledu funkcionisanja medija na Kosovu, finansijske poteškoće, rastuća konkurencija, nedostatak ulaganja u nove tehnologije i nedostatak kvalifikovanog kadra mogu biti samo neki od razloga koji su doveli do propadanja tradicionalnih lokalnih medija i postepenog udaljavanja njihove publike.
Nejednake mogućnosti za medije
Medijske politike na Kosovu, od kojih mnoge osmišljava i sprovodi Nezavisna komisija za medije (KPM), nude nejednake mogućnosti za sve medije. Trenutno se u direktorijumu za medije, koji je licenciran od KPM-a, nalazi 16 televizija i 81 radio stanica sa terestrijalnim frekvencijama.
Za mlađe generacije, koje poznaju samo sistem kablovske televizije, to znači da pomoću obične antene njihov prenos stiže do vašeg kućnog televizora ili radija, bez mjesečne ili godišnje pretplate. Brze tehnološke promjene su gotovo onemogućile ovakvu besplatnu uslugu, barem kada su u pitanju televizijski mediji. Sada vas privatni kablovski operateri prisiljavaju da takve usluge platite.
Drugačija politika bi značila da emitovanje javne televizije i lokalnih medija, u opštinama u kojima imaju lokalne frekvencije, ne može biti ukinuto, čak i kada vam istekne mjesečna pretplata. Međutim, politike KPM-a, bar u tom pogledu, izgleda da ne idu u prilog lokalnim medijima ili građanima. Lokalni mediji, pored toga što moraju da plate naknadu za licencu KPM-a, naknadu za frekvenciju pri ARKEP i radiodifuznu taksu za KTTN, u određenom periodu su morali da plaćaju i kablovskim operaterima da bi uopšte bili dio njihovog paketa.
Prelazak sa analognog na digitalni proces stvorilo bi mogućnost za veliki broj olakšica za lokalne medije, a Kosovo bi se obavezalo da će ispuniti međunarodni rok koji je odredio ITU. Ali, kada se dana 17. juna 2015. godine u 119 zemalja širom svijeta slavilo istorijsko dostignuće i prelazak sa analognog na digitalni sistem, KPM nije još okončala ni strategiju za digitalno emitovanje na Kosovu.
Obezbjeđivanje pravične konkurencije na medijskom tržištu
Uprkos neuspjehu digitalizacije, KPM je imala i pasivnu ulogu u obezbjeđivanju pravične konkurencije na medijskom tržištu na Kosovu. U početku je zakonodavac omogućavao javnom radiodifuznom sistemu da pored prihoda iz državnog budžeta, ubira i prihode od reklama. Na taj način su postali sudionici na ionako skromnom tržištu reklama u zemlji.
Na primjer, javni radiodifuzni servis je za 2019. godinu prijavio marketinške prihode u iznosu od 1.229.000 eura, pored osnovnih prihoda iz budžeta Kosova koji iznose 11.620.000 eura. Tek poređenja radi, ukupan godišnji budžet lokalne televizijske stanice sa 16 zaposlenih ne prelazi iznos od 160.000 eura.
U konkurenciju za marketinški prostor sada su se uključili i onlajn informativne firme, koje aludiraju da budu onlajn mediji. Njihov stvarni broj je veoma teško utvrditi, pošto oni ne prolaze kroz postupak licenciranja od strane bilo koje institucije na Kosovu.
Sve što treba da urade je da preuzmu ime nekog grada ili sela, često dodajući riječ „press“, te da započnu medijske aktivnosti bez ikakve brige o imovinskoj, uređivačkoj ili finansijskoj transparentnosti. Državne institucije takođe nisu uspjele da zaštite intelektualnu svojinu licenciranih medija, čineći ih lakom metom za krađu sadržaja od strane novih medija tipa „grad-press“.
Dok se javni medij gotovo u potpunosti oslanja na budžet zagarantovan od države, a privatni mediji sa nacionalnim frekvencijama imaju stabilne prihode od marketinga, većina lokalnih medija posluje sa malim budžetom, što je direktna posljedica ograničenog marketinškog tržišta u opštinama. Njihova marketinška strategija nije se razvijala u skladu sa promjenama na tržištu. Tipični oglašivači u lokalnim medijima ostali su isti – prodavnice, hoteli, restorani, kompanije za prodaju goriva i građevinske kompanije.
Nemogućnost medija da idu u korak sa tehnologijom
Nedostatak finansijskih sredstava uslovio je pojavu još jednog izazova: nemogućnost održavanja koraka sa napretkom tehnologije. Većina lokalnih televizijskih i radio stanica koriste veoma skromnu tehnologiju, pošto nemaju priliku da kupe noviju. To se odražava i na kvalitet emitovanja.
Lokalni mediji takođe gube svoju publiku zbog konkurencije i ponude kablovskih operatera. Lokalne televizije i radio stanice su imale održiviju finansijsku stabilnost prije pojave kablovskih operatera. Pojavom kablovskih usluga na tržištu, lokalnim medijima je postajalo sve teže da zadrže publiku.
Ipak, na Kosovu postoje slučajevi koji dokazuju i suprotno, pa je lokalna televizija (TV Dukađini) uspjela da uveća gledanost upravo zbog prelaska na kablovski paket. Međutim, to nije slučaj sa većinom drugih lokalnih TV stanica, koje se u kablovskim paketima uglavnom rangiraju na začelju, znatno ispod televizijskih kanala koji dolaze iz Albanije, Sjeverne Makedonije ili Turske. Podaci sa fokus grupa koje su organizovane sa građanima u dvije različite opštine na Kosovu ukazuju da je za većinu učesnika vrijeme koje provode gledajući lokalnu televiziju vrlo kratko, upravo zbog raznolikosti sadržaja koji nude kablovski operateri. Većina njih je gledanje lokalne televizije svela samo na večernje vijesti.
Povjerenje javnosti u lokalne medije
Ipak, učesnici fokus grupa ističu da lokalne televizije uživaju najviše povjerenja među lokalnim medijima. Lokalne radio stanice se najviše slušaju u automobilima, i to naročito tokom saobraćajnog špica, kada ljudi odlaze na posao ili se vraćaju s posla kući, dok vakuum lokalnih novina popunjavaju onlajn mediji čiji broj raste iz dana u dan. Međutim, nivo povjerenja građana u lokalne onlajn medije je veoma nizak, s izuzetkom onih onlajn medija koji pripadaju lokalnoj televizijskoj ili radio stanici.
Učesnici fokus grupa vjeruju da lokalne vlasti imaju visok nivo uticaja na lokalne medije. Za njih, lokalne vlasti neprestano pokušavaju da kontrolišu lokalne medije, dajući im grantove ili kupujući od njih oglasni prostor. Ovo može uticati na pojačanu autocenzuru ili pojačano pružanje podrške lokalnim vlastima. Tradicionalno su lokalne vlasti nagrađivale one koji su im bili vjerni na način što su im dodjeljivali javne ugovore za emitovanje aktivnosti lokalne samouprave.
Četvoronedeljno praćenje sadržaja nekoliko lokalnih televizija otkriva da je nivo sadržaja koje produkuju same televizije na veoma niskom nivou. Njihova izdanja vijesti često imaju samo jednu lokalnu vijest, istraživačko novinarstvo gotovo da ne postoji, a obrazovni i kulturni programi su uglavnom zamijenjeni zabavnim programom.
Njihove stranice na društvenim mrežama sadrže više nacionalnih i međunarodnih vijesti, koje su preuzete iz centralnih medija, nego vijesti iz njihove zajednice. Ukratko, lokalni mediji su počeli da gube svoju ulogu četvrte vlasti.
Međutim, posljednjih godina, lokalni mediji imaju novog partnera koji ima za cilj njihovo jačanje i razvoj, a to su – međunarodni donatori. Iako su grantovi za medije uglavnom bili dostupni godinama, nedostatak stručnosti i znanja su spriječavali lokalne medije da se takmiče sa centralnim medijima. Većina lokalnih medija radi sa malim brojem zaposlenih, a samo nekoliko njih ima prave ljude koji mogu da napišu uspješne predloge projekata. Iz tog razloga, neki donatori su promijenili strategiju, fokusirajući se, prije svega, na identifikovanje potreba lokalnih medija, intenzivno mentorstvo od strane stručnjaka za razvoj biznis planova i nadgledanje sprovođenja tih projekata. Ovaj novi oblik finansijske pomoći će pomoći da se poveća produkcija sadržaja, kao i da se razviju upravljački kapaciteti. KPM mora da se pridruži naporima donatora da ojačaju lokalni mediji, ispunjavajući svoju ulogu u obezbjeđivanju pravičnog i konkurentnog tržišta za sve medije na Kosovu. Uključujući tu i medije tipa „grad-press“.
