Publika očekuje bolji i kvalitetniji medijski sadržaj. Žele da mediji opišu pozadinu priče i da teme pokrivaju kontinuirano i temeljitije. Općenito, ne vjeruju medijima i shodno tome nisu zadovoljni sadržajem koji svakodnevno konzumiraju u medijima, pa stoga dio publike jednostavno izbjegava vijesti.
Štaviše, može se zaključiti da se negativan stav prema politici i političkim institucijama ogleda u stavu publike prema medijima.
Građani koji ne vjeruju političarima/kama ne vjeruju ni novinarima/kama - što ukazuje na to da ih javnost posmatra kao dio iste medijsko-političke elite.
Ovo su neki nalazi velikog istraživanja javnog percepcije medijskih i medijskih sadržaja na reprezentativnom uzorku od 1009 ispitanika/ca u Hrvatskoj, u sastavu projekta JOURLAB: Istraživački novinarski laboratorij: Vjerodostojnost medija kroz kulturu eksperimenta i inovacije u redakcijama.
Projekt je proveo tim medijskih profesionalaca/ki i znanstvenika/ca sa Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Među istraživačima/cama su i profesionalci/ke koji su i treneri/ce Fondacije Thomson (Tena Perišin kao voditeljica projekta i Dejan Oblak i Petra Kovačević kao istraživači u timu).
Rezultati ankete
Iako je istraživanje provedeno u Hrvatskoj, u mnogim aspektima rezultati odražavaju i javno mnijenje u drugim zemljama regije. Govoreći o povjerenju u profesije, novinari/ke su negdje na sredini naše rang liste profesija. Preciznije, među mlađom populacijom (od 18 – 29) u donjem dijelu rang liste. Na dnu su – političari/ke!
Kada je riječ o tome kako se građani/ke Hrvatske informiraju, rezultati pokazuju da vijesti dobijaju putem televizije, a slijede ih internet portali, društveni mediji, radio, dnevne novine i časopisi. Međutim, kada je riječ o mladima (18-22) i njihovim novinskim navikama, njihov prvi izbor za dobijanje informacija su internet portali i društveni mediji. No, na pitanje – kojima medijima više vjeruju – televizija i radio bolje stoje. Oni također kažu da nailaze na lažne vijesti- ili priče za koje vjeruju da pogrešno predstavljaju stvarnost - pretežno na društvenim mrežama i internet portalima.
Štoviše, glavni razlog zašto građani/ke izbjegavaju vijesti - bilo svjesno ili nesvjesno - je taj što osjećaju da su one previše negativne i da uzrokuju napetost i sukob u njihovom društvu, ili pokrivaju teme koje osobno ne nalaze ni relevantnim ni zanimljivim. Također, građani/ke očekuju da mediji izvještavaju o temama za koje osobno smatraju da su relevantne i važne njihove pažnje.
Mišljenja o medijskom izvještavanju o krizi uzrokovanoj COVID-19 su podijeljena. Dok jedan dio ispitanika/ca misli da su mediji pretjerano opisivali ozbiljnost krize i to je doprinijelo stvaranju zabune u javnosti, drugi misle da su im mediji pomogli bolje razumjeti krizu i pružili im informacije o tome kako se ponašati u krizi uzrokovanoj COVID-19.
Rezultati pokazuju popriličnu polariziranost među ispitanim osobama. Stav prema medijima i prema politici oblikuje stav građana/ki prema pandemiji.
Oni koji vjeruju da je COVID-19 prijetnja i opasnost, vjeruju novinarima/kama i medijima općenito, imaju vjeru u političko učešće, imaju pozitivan odnos prema politici i žele više ekonomske i socijalne zaštite od države. S druge strane, ljudi koji vjeruju da je COVID-19 obmana, su oni koji ne vjeruju vijestima, nemaju povjerenja u novinare/ke, manje su informirani, skloni su izbjegavanju vijesti, žive u ruralnim područjima i protive se uplitanju države u ekonomiju.
Rezultati ovog istraživanja mogu biti edukativni za medije u regionu. Iz ovog se mogu izvući i preporuke za medijske kuće – šta bi trebalo da rade ili promijene da bi bili zanimljiviji publici. Ovo istraživanje kazuje da najviše ispitanika/ca želi da se pruži kontekst priče i i kontinuirano prate teme o kojima se već izvještavalo. Iako mlada publika želi kraće i multimedijalno digitalno izvještavanje, nove oblike i korištenje digitalnih alata, oni također odgovaraju da im nedostaju dublje obrađene teme, pozadina i kontinuirano praćenje priča.
Mediji bi trebali tražiti novu publiku, posebno mladu.
Tzv. Copy paste novinarstvo neće privući novu publiku i neće povratiti povjerenje u novinarsku profesiju. Također, takav posao neće privući mlade ljude da izaberu novinarstvo kao buduću profesiju.
Šta to znači za partnere "Media for All"?
Što se tiče medija u regionu i medija koji učestvuju u projektu "Media for All", oni mogu naučiti lekciju iz ovog istraživanja. Bosna i Hercegovina, Srbija, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Albanija, svaka zemlja ima svoje izazove. U svim tim zemljama, mediji su fokusirani na dnevnu politiku, teško da imaju vremena za vlastite, originalne priče. Lokalni mediji bi se trebali razlikovali od nacionalnih – trebali bi birati teme koje su važne za njihovu zajednicu.
Kada se govori o novinarskom istraživanju i temeljitom praćenju neke teme, u slučaju lokalnih medija to je nešto čemu bi se trebala posvetiti pažnja. Naravno, ako je cilj privući mladu publiku, trebali bi imati multimedijalni pristup.
Kako bi pronašli važne teme, lokalni mediji bi trebali "više slušati" potrebe svojih zajednica. Jedan od najlakših načina za lokalne medije je stvaranje upitnika na njihovim stranicama na društvenim mrežama. Ovo je jedan od načina da se pruži originalni sadržaj, a tekođer i da se pronađu primjeri dobre prakse i prave konstruktivne priče. To ne znači izbjegavanje izvještavanja o problemima, ali daje šansu da se izvještava o rješenjima tih problema.
Nema recepta, ali ovo bi mogao biti jedan od načina. Ne samo da bi to moglo donijeti novu publiku, promijeniti njihovu percepciju novinarskog rada i samih novinara/ki, nego bi mediji mogli ostvariti još jednu važnu ulogu – promijeniti svijest na putu ka izgradnji bolje, zdravije zajednice.
