Novinarski trening u normalnim uslovima je obično veoma zahtjevan, ali vrlo često i vrlo zabavan. Polaznici/ce, naravno, nauče nešto novo, osvježe određena znanja ili vještine i razmjene iskustva sa starim i novim kolegama/icama iz vlastite i drugih organizacija.
Bez dnevnih zadataka i pritiska krajnjeg roka za tekst ili video prilog, novinari/ke se prebace u svijet nekog drugačijeg novinarstva, gdje se, zavisno od inventivnosti i kreativnosti trenera/ica i mentora/ica i njihovih programa, “igraju” u hipotetičkim situacijama i neobičnim novinarskim uslovima i ulogama.
Opuštene pauze i ručkovi, umjesto kafe u letu i sendviča s nogu u redakciji i bez neizbježnih neprestanih telefonskih poziva, prilika su za razmjenu iskustava o samom treningu ili stvarnom poslu, iskorak iz svakodnevne rutine kako bi sebe i svoj posao sagledali iz drugog ugla.
Pandemija COVID-19 je sve ovo protresla iz temelja i nametnula potpuni prelazak na online model obuke. Nakon više od dvije godine trajanja pandemije, svijet se ubrzano vraća u normalu no čini se da će modeli online treninga koji razvijeni u međuvremenu u budućnosti biti zastupljeni mnogo više nego što je to bio slučaj prije. U najmanju ruku, iskustva stečena u ovim uslovima će svakako biti korisna za dizajniranje budućih fizičkih i online treninga.
Online trening, naravno, nije ništa novo i često se koristio za provjeru ili sticanje nekih osnovnih znanja i vještina, ali najčešće se radi o interakciji između jedne osobe s ranije pripremljenim sadržajima, poput upitnika, videa ili nekog tipskog zadatka.
No novinarski treninzi i mentoring razvijeni tokom pandemije, kao što je Media for All, nude sveobuhvatan i kompleksan višemjesečni program obuke i mentoringa koji se sastoji od zahtjevnih i složenih multimedijalnih i interaktivnih zadataka, stavljajući učesnike/ce s obje strane pred veliki izazov u izazovnim okolnostima.
U ovom konkretnom slučaju, zadatak je samim tim bio veći jer je od uspješno provedenog treninga zavisila i izrada dokumenta o trenutnom i budućem poslovanju, kao što su biznis plan, budžet i projektna mapa puta. Na osnovu njih, mediji su ocjenjivani da li su spremni za dobijanje finansijski vrlo značajnog granta i učešće u drugoj fazi programa koja bi trebalo da im još više pomogne da poboljšaju svoj rad.
U takvim okolnostima, uključujući otežane opšte ekonomske i druge uslove, kada od ishoda treninga zavisi uspjeh, pa čak i opstanak medija, zadatak trenera/ca i/ili mentora/ica postaje kudikamo složeniji i kompleksniji nego što bi to bio slučaj u normalnoj situaciji.
Koji su to onda elementi koji su potrebni mentoru/ici ili treneru/ici i polaznicima/cama treninga da bi u ovakvim okolnostima ostvarili željeni rezultat?
Prvi je uspostavljanje efikasnog načina komunikacije koji će mentoru/ici ili treneru/ici omogućiti da nadomjesti prednosti neposrednog kontakta rada u onsite modelu.
Od medija koji učestvuju u online treningu se očekuje da odvoje približno onoliko vremena za rad na njemu kao na uobičajenom onsite treningu. To je, međutim, vrlo teško postići jer se većinom radi o manjim medijima koji zbog svakodnevnih obaveza ne mogu sebi priuštiti značajan izostanak jednog ili više članova/ica redakcije ili menadžmenta u svakodnevnom radu.
Polaznici/ce zbog toga zadatke iz treninga završavaju često izvan radnog vremena, što ih stavlja pod još veći pritisak. Mentor/ica ili trener/ica, s druge strane, na raspolaganju ima veoma ograničen fond sati za rad s određenim medijem, u modelu u kojem nekoliko sati online konsultacija mijenja nekoliko dana rada tokom uobičajenog treninga.
Stoga je vrlo bitno na početku rada s timom određenog medija naći optimalan model za redovnu komunikaciju i konsultacije o predviđenim zadacima i aktivnostima koji bi bar donekle simulirao fizički model treninga.
Povremene email i telefonske konsultacije su, naravno, potrebne i korisne, ali bar jedan video sastanak sedmično je minimum za održavanje potrebne “radne atmosfere” između mentora/ice ili trenera/ice i određenog tima.
Druga bitna stvar za uspješnu saradnju je uspostavljanje kvalitetnog odnosa između mentora/ice ili trenera/ice i njegovog/njenog tima. Učestvovanje u Media for All podrazumijeva da su odabrani mediji na potrebnom profesionalnom nivou za rad na ovakvo zahtjevnom programu. No, on je dizajniran kao zamjena za uobičajeni model treninga u okolnostima pandemije, što podrazumijeva ograničeni kontakt i interakciju na radnom mjestu i izvan njega ili rada tokom uobičajenog treninga.
Zbog toga treneru/ici ili mentoru/ici nije jednostavno dobiti potpuniju sliku o mediju i njegovim uposlenicima/cama samo na osnovu elektronske prezentacije i ograničenog broja virtuelnih kontakata.
Neformalni razgovori i druženje, da se vratimo na početak teksta, dvjema stranama često značajno olakšavaju stvaranje konstruktivnog odnosa na uobičajenom, “fizičkom” treningu uz kafu, pivo ili večeru.
Stoga je razvijanje partnerskog, kolegijalnog pa čak i prijateljskog odnosa druga ključna stvar za uspješnu saradnju tokom ovakvog višemjesečnog programa.
On se postiže fleksibilnošću i razumijevanjem trenera/ica za situacije i poteškoće zbog redovnih ili vanrednih obaveza koje utiču na pravovremeno ispunjavanje zadataka od strane medija, ali i odgovornošću samog medija koji to neće zloupotrijebiti i dovesti sebe i mentora/icu ili trenera/icu u nezgodan položaj po pitanju rokova ili rezultata određenog segmenta treninga.
Suviše formalan i donekle rigidan odnos mentora/ice ili trenera/ice po pitanju rokova ili kvalitete rada na pojedinim zadacima može ugroziti neophodni balans i ugroziti krajnji rezultat i cilj.
Takav scenarij, naravno, bi u potpunosti išao na štetu medija i onemogućio ga da uz podršku mentora/ice ili trenera/ice i ostalog programskog osoblja koje na pravi način iskoristi ponuđenu šansu i unaprijedi rad u određenom segmentu kvalifikovanjem za finansijsku podršku i učešće u drugom dijelu programa.
