Usaglašavanje zajednice i neprofitnih medija sa poslovnim modelima za održivost

Blerjana Bino

Blerjana Bino

Post Author

min za čitanje

Reconciling-community-and-non-for-profit-media-with-business-models-for-sustainability

Jedan od najinspirativnijih aspekata Programa medijskog akceleratora “Media for All” bio je rad sa zajednicom i neprofitnim medijima u Albaniji i na zapadnom Balkanu, medijskim kućama s jasnom misijom koji propituju tradicionalne poslovne modele za medije. Iako ovi alternativni mediji kao alternativa mainstream medijima i kao mediji s jasnim vezama sa zajednicama ispunjavaju ključnu javnu funkciju u smislu informacija, obrazovanja, zabave, analize i podizanja svijesti, oni se suočavaju sa ključnim izazovima vezanim za finansijsku održivost.

Kao prvo, ovi alternativni mediji ili mediji u zajednici djeluju na samoj margini ekonomske održivosti. Jedna od karakteristika sektora je da je u stanju da dosegne i angažuje ljude i zajednice koji se suočavaju s marginalizacijom. To čini kroz društvene i ekonomske modele rada i održivosti koji često ne bi bili mogući samo na komercijalnoj osnovi.

Tamo gdje komercijalni mediji stvaraju prihode tako što ciljaju publike s potrošačkom moći, alternativni i društveni mediji često grade publiku oko onih koji nemaju moć potrošnje.

Drugo, oni djeluju na osnovu finansijskih sredstava donatora i time još nisu ostvarili nikakva sredstva finansijske održivosti. Šta više, alternativne medijske platforme ne mogu se pouzdati u članarinu ili donacije zajednica s obzirom da ti modeli još nisu uspostavljeni.

Zanimljivo je da se društvene i neprofitne medijske kuće pokušavaju kretati ka formi društvenog preduzeća, dakle nastojeći osigurati minimalna primanja i tako ne zavise u potpunosti od donatorske fondove. Dobar primjer su romski alternativni mediji u Albaniji koji se mogu pronaći u ovoj analizi. Oni nastoje izgraditi ekonomski model održivosti kako bi postigli uspjeh u ostvarivanju svojih društvenih ciljeva. Isto tako, baš kao i svako preduzeće, moraju da pokriju sve troškove angažovanjem na ekonomskoj aktivnosti koja može da ostvari prihod barem dovoljan da pokrije njihove operativne troškove.

Pitanje angažovanja ili neangažovanja u ekonomskoj aktivnosti je ključno jer se odnosi na osnovne principe medija u zajednici.

Usaglašavanje zajednice i neprofitnih medija sa poslovnim modelima za održivost

Oslanjajući se na dobre prakse u alternativnim medijima i medijima u zajednici, modeli ekonomske održivosti su raznoliki kao i sam alternativni medijski sektor. Međutim, postoje neke karakteristike koje se obično mogu naći u najizdržljivijim organizacijama. Među njima su strategije za podizanje podrške unutar samih zajednica – donacije, sheme članstva, plaćanje za najave emitiranja, naplate za pružanje usluga i dr.; one uključuju pripremljenost za potragu i mobilizaciju podrške drugih izvora kao što su javne razvojne agencije i nevladine organizacije, nudeći platformu za društvenu komunikaciju i popularno angažovanje; i uključuju mogućnost kontrole troškova i rad na vrlo niskim marginama (Coyer, 2010).

U slučaju alternativnih medija u Albaniji, s obzirom na njihovu ranu fazu razvoja, trenutni model je zasnovan na finansiranju od strane donatora i volontiranju. Glavni izazov je finansijska održivost, koja postaje još nužnija pri razmatranju nedostatka politike i regulatornog okvira o alternativnim medijima i medijima zajednice, dakle kad nema dostupnih javnih sredstava.

Analiza dobre prakse razvoja alternativnih medija do sada pokazuje da je tronogi model finansiranja najprikladniji.

Na mnogim mjestima alternativni i mediji u zajednici koriste 'tronogi' model za finansiranje.

Unutar ovog modela, prihodi dolaze iz tri izvora: zajednice, donatori (uključujući nevladine i vladine programe finansiranja) i oglašivači iz privatnog sektora.

Da bi tronogi model funkcionisao, svaki od tri izvora finansiranja mora dobiti nešto vrijedno zauzvrat: na primjer, zajednice imaju koristi od učešća i od sadržaja; drugo, kompanije, putem reklame, dobijaju prostor za svoje proizvode i usluge; treće, donatori i vlada žele da njihov novac poluči uspjeh, to jest ulaganje se mora isplatiti u smislu društvenog ili razvojnog uticaja ili širenja obrazovnih i informacionih sadržaja, na primjer, zdravstva ili edukacije glasačkog tijela; promovisanje sigurnog seksa i ljudskih prava; obeshrabrivanje nasilja nad ženama ili rasne diskriminacije.

Usaglašavanje misije alternativnih medija i programiranja (srednje, sadržajno, produkcijsko i distribuciono) s interesom donatora i/ili dnevnim redom je glavni izvor napetosti i unutrašnje borbe unutar okruženja alternativnih medija koje može kočiti održivost ako se ne koristi ispravno.

Usaglašavanje zajednice i neprofitnih medija sa poslovnim modelima za održivost

Održivost se proteže izvan jednostavnih ekonomskih razmatranja kako bi se uključila pitanja socijalne i institucionalne održivosti. Osim toga, alternativni i društveni mediji trebaju razmotriti izazove u osiguranju tehničke i ekološke održivosti. Društvena održivost odnosi se na odnose između medijske organizacije i zajednica ili publike kojoj služi. Mnoge medijske organizacije iz zajednice su iznikle iz širih društvenih pokreta i nastavljaju da se održavaju putem materijalne i nematerijalne podrške.

 Mediji zajednice duboko su ukorijenjeni unutar sektora civilnog društva i također blisko rade s akterima civilnog društva.

Druga dimenzija održivosti je ona institucionalna, koja se odnosi na strukturne aranžmane za operativni menadžment i upravljanje, uključujući odgovornost prema zajednicama.

Za alternativne medije i medije zajednice, angažman zajednice u menadžmentu kao i u pravljenju sadržaja je važan, što doprinosi širem osjećaju vlasništva i uključenosti zajednice. Participativna dimenzija ovdje je ključna i predstavlja definirajući element alternativnih medija.

Međutim, participativni pristup upravljanju ovim alternativnim medijima dolazi s određenim nedostacima. Procesi donošenja odluka su otvoreni i participativni, ali pritisak na proizvodnju sadržaja i programiranja zahtijeva brze odluke koje donosi jedna osoba, te tako otežava demokratski potencijal participativnog odlučivanja. Upravljanje učešćem zajednice zahtijeva vještine koje izlaze izvan tradicionalnog upravljanja medijima ili novinarstva, negdje između aktivizma zajednice, organizacije zajednice, pa čak i socijalnog rada. Alternativni mediji i mediji zajednice se zasnivaju na volonterskom angažmanu i drugim oblicima podrške zajednice.

Usaglašavanje zajednice i neprofitnih medija sa poslovnim modelima za održivost

Druga dimenzija je tehnička održivost, koja zahtijeva tehničku podršku i vještine zajedno s odabirom odgovarajućih tehnologija koje su robusne, nisu skupe, lako se održavaju i zamjenjive su, ako je to potrebno. Alternativni mediji koji nemaju pouzdane tehničke sisteme riskiraju gubitak publike, osoblja i pristalice. Tempom razvoja komunikacijskih tehnologija, tehnička održivost zahtijeva i mogućnost odgovarajućih novih alata i aplikacija kao što su mobilne tehnologije i internet. To ukazuje na nužnost podrške za obuku i finansiranje tih napora za uspostavljanje i daljnji razvoj alternativnih medija.

Održivost se može definirati kao skup aktivnosti koje omogućavaju alternativnim medijima da mobiliziraju pravu vrstu resursa kako bi odgovorile potrebama zajednica kako se one pojavljuju, i efikasno upravljale njima s vremenom u kontingentnom okruženju.

Kako Coyer, 2010 ističe "održivost se odnosi na misiju, ideologiju i kvalitet – resursi koji su mobilizirani moraju biti u mogućnosti da održe osnovne osobine medija zajednice a to su nezavisnost, učešće i kvalitetne  usluge. To znači mobilizaciju pravih vrsta resursa".

Koncepti koji se ovdje prožimaju su: prvo, značenje održivosti će se mijenjati kako se bude mijenjala potreba zajednica; drugo, održivost se ne može razumijeti ili mjeriti u jednostavnom finansijskom smislu – radi se o svim vrstama resursa: sposobnosti, energije, kapaciteta, efikasnosti, fleksibilnosti i planiranja. Radi se o kapacitetima, aktivnostima i promjenama. Treće, da bi se održivost posmatrala kao organizacioni cilj, ona se mora vidjeti kao nešto što se mijenja u odnosu na druge promjenjene organizacione ciljeve. 

Suština pitanja nezavisnosti, učešća zajednice i kvalitetne službe unutar zajednice čine održivost nezgodnim pitanjem za alternativne medije.

Održivost se ne odnosi samo na mobilizaciju resursa i efikasnom upravljanju tim resursima. Radi se o mobilizaciji pravih vrsta resursa u pravo vrijeme, uklapanju promjena potreba i konteksta, i efikasnom upravljanju njima. 

Radi se o  institucijama, zajednici i finansijama.

O autoru/ici:

Blerjana Bino

Blerjana Bino ima bogato iskustvo u procjeni medijske slike Zapadnog Balkana (sa posebnim fokusom na Albaniju) i savjetovanju donora u pružanju podrške praktičnim i efikasnim programirma za medije. Specijalizovana je za komunikaciju usmjerenu na osnaživanje i socijalnu inkluziju i ima iskustva u mentorisanju CSO (organizacija civilnog društva) medija kao i drugih neformalnih i formalnih grupa. Vodi mrežu izvrsnih naučnika i naučnica i istraživača i istraživačica koji rade na demokratskom razvoju, dobrom upravljanju, medijima i komunikacijama, istraživanju društva i digitalnoj transformaciji (Centar za nauku i inovacije za razvoj).
Post Author

Author

  • Blerjana Bino ima bogato iskustvo u procjeni medijske slike Zapadnog Balkana (sa posebnim fokusom na Albaniju) i savjetovanju donora u pružanju podrške praktičnim i efikasnim programirma za medije. Specijalizovana je za komunikaciju usmjerenu na osnaživanje i socijalnu inkluziju i ima iskustva u mentorisanju CSO (organizacija civilnog društva) medija kao i drugih neformalnih i formalnih grupa. Vodi mrežu izvrsnih naučnika i naučnica i istraživača i istraživačica koji rade na demokratskom razvoju, dobrom upravljanju, medijima i komunikacijama, istraživanju društva i digitalnoj transformaciji (Centar za nauku i inovacije za razvoj).

Povezani članci:

Najvažnije vijesti od Journalift-a:

00-Employment-of-persons-with-disabilities-achieves-their-inclusion
Osobe s invaliditetom jedna su od marginaliziranih grupa u Bosni i Hercegovini i Srbiji koje se svakodnevno susreću s diskriminacijom i stigmatizacijom. Definicija osobe s invaliditetom još uvijek nije ujednačena u BiH iako je BiH usvojila UN-ovu Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, dok u Srbiji prema zakonu izraz „osobe sa invaliditetom” označava „osobe sa urođenom ili stečenom fizičkom,

Teme:

Poslednji Članci:

jun 27
Osobe s invaliditetom jedna su od marginaliziranih grupa u Bosni i Hercegovini i Srbiji koje se svakodnevno susreću s diskriminacijom
jun 20
Ramize Salihaj je trenutno sa svojom porodicom u svom domu na Kosovu gdje provodi prvi odmor u svom rodnom gradu
jun 17
“Hiperlokalno” je već duže vrijeme popularna riječ u medijima. Kako je koncentracija vlasništva nad tradicionalnim medijima i prodor društvenih mreža
jun 13
Nesvjesni broja djece i adolescenata koji pate od različitih vrsta problema mentalnog zdravlja, zdravstveni sistemi nekih zemalja zapadnog Balkana ne